Početna In Memoriam Molitveno pismo iz Visokih Dečana za večni spomen Saše Stopanjac

Molitveno pismo iz Visokih Dečana za večni spomen Saše Stopanjac

Saša Stopanjac
Foto: arhiva HO Srbi za Srbe

U saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 21. februara u Njujorku, život je izgubila Saša Stopanjac (22). Njena porodica je samo tri dana kasnije pokrenula donatorsku kampanju putem Fejsbuk društvene mreže sa ciljem da se u sećanje na Sašu i njenu ljubav koju je delila sa svojom porodicom i prijateljima umesto kupovine cveća doniraju sredstva Humanitarnoj organizaciji Srbi za Srbe.

Reklama

Od prvobitno planiranih 1.000 dolara prikupljeno je 29.384 dolara donacija od strane 502 priložnika. Zatečeni ovim nesvakidašnjim činom porodice Stopanjac i njihovih prijatelja, ali i činjenicom da je Saša planirala da nakon studija boravi u Srbiji i pruža pomoć ugroženim porodicama i ljudima, zamolili smo igumana manastira Visoki Dečani O. Savu da se u kratkom pismu obrati porodici, čije pismo prenosimo u celini, istakli su članovi HO Srbi za Srbe:

„Sa velikom tugom smo čuli o stradanju Saše Stopanjac koja je studirala u SAD sa željom da postane socijalni radnik i pomaže ugroženim porodicama u Srbiji. Zadivljeni smo da je njena porodica i pored teškog bola u znak sećanja na Sašu pokrenula kampanju na Fejsbuku radi prikupljanja sredstava koja bi preko Humanitarne organizacije Srbi za Srbe bila upotrebljena za pomoć ugroženim ljudima na našim prostorima. Ova kampanja započela je sa skromnim očekivanjima, ali je naišla na odgovor brojnih ljudi koji su podstaknuti saosećanjem prema Saši, njenoj žrtvi i ljubavi njene porodice prikupili još više sredstava, što će omogućiti da se jednoj porodici obezbedi kuća za stanovanje, koja će tako postati i zadužbina pokojne Saše.

Naravno, nama kao ljudima teško je da nađemo ljudsku utehu u takvim tragedijama kao što je ova, ali kao hrišćani koji živimo sa svešću da je ovaj život prolazan i da se nastavlja u Hristu Spasitelju, daje nam svima snage da u ovoj i sličnim nesrećama osetimo nadu i nađemo duhovnu utehu. Naši bližnji nas privremeno napuštaju, ali u našoj ljubavi prema njima oni na čudesan način nastavljaju da budu i dalje živo prisutni, posebno kada se u znak sećanja na njih pomogne drugima koji stradaju. Život koji je dar Božiji ne projavljuje se samo u biološkom postojanju jer je čovek pre svega sazdan za večni život i nosi besmrtnu dušu koja nastavlja svoj put ka Bogu. Zato i u svim pogrebnim bogosluženjima pored tuge zbog rastanka molitveno ostajemo u stalnoj zajednici sa našim pokojnima, smireno se prepuštajući neiskazivom Božijem promislu koji nadilazi ljudski razum. Gospod je zauvek pobedio smrt svojim Vaskrsenjem i stalno treba da se sećamo njegovih reči koje nose duboki smisao: „Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u Mene ako i umre, živjeće. I svaki koji živi i vjeruje u Mene neće umrijeti vavijek.“ (Jn 11.25-26)

U toj veri se molimo Sv. Kralju Stefanu Dečanskom, našem zaštitniku, da uznese svoje molitve za pokojnu Sašu pred presto Gospodnji da duša njena nađe večni mir i radost u Carstvu Božijem, a njena porodica duhovnu utehu i snagu.

U blaženom usnuću upokoj Gospode dušu usnule sluškinje tvoje Saše i učini joj večni spomen!”

O. Sava, iguman manastira Visoki Dečani