Početna Kultura Sećanje na Đuru Jakšića

Sećanje na Đuru Jakšića

Đura_Jakšić, autoportret
Foto: Narodni muzej

Na današnji dan rođen je veliki Đura Jakšić, srpski umetnik, koji se vrlo lako izražavao i u pesništvu i u slikarstvu. Georgije „Đura” Jakšić  rođen je u Srpskoj Crnji 8. avgust 1832. a preminuo u Beogradu, 16. novembar 1878, bio je srpski slikar, pesnik, pripovedač, dramski pisac i učitelj. Uz Novaka Radonića i Stevu Todorovića pripada vodećim slikarima srpske epohe romantizma.

„Kao tipični predstavnik romantizma slikom „Odmor posle boja (Karaula)“, na kojoj su prikazani vojnici na straži iz srpsko-turskog rata, isticao je kult anonimnih heroja i njihovu ulogu u nacionalnom oslobođenju. U drugim slikama je, pak, kroz mističnu svetlost i tamnu gamu donosio prikaze herojske pobede i smrti, kao u uljima „Bakljada kroz Stambol kapiju“, „Knez Mihailo na odru“ ili „Ubistvo Karađorđa“. Veruje se da je za njegovu preranu smrt odgovoran general Ranko Alimpić, čiji su batinaši jedne noći presreli Jakšića, a sve u nameri da mu se osvete za neprimerene reči koje je, kao novinar u srpsko-turskim ratovima, slikar uputio komandantu Drinske divizije. Muzejski predmeti i danas svedoče o ovoj priči – Alimpićev portret možete videti na našoj stalnoj postavci, na svega nekoliko metara od remek-dela Đure Jakšića”, istaknuto je u Narodnom muzeju o Đuri Jaksiću .

Osnovnu školu pohađao u rodnoj Crnji, Hacfeldu (današnji Žombolj) i Segedinu. Tri razreda gimnazije završio je u Segedinu. Kako je bio osrednji đak, otac je želeo da Đura izuči trgovački zanat, te ga je slao u Hacfeld na školovanje tokom raspusta i u Kikindu u trgovačku radnju, ali je Đura svaki put bežao kući. Posle završene gimnazije, otišao je u Temišvar (danas Rumunija) da uči crtanje kod Slovaka Agosta Dunajskog. Godine 1846. umrla mu je majka Hristina. Uoči revolucionarne 1847. godine bio je student umetničke akademije italijanskog slikara Đakoma Marastonija u Pešti, gde je bio najbolji učenik, ali je zbog revolucionarnih događaja morao da je napusti. Vrativši se u rodni kraj, produžio je da uči slikarstvo u Bečkereku kod Konstantina Danila čuvenog slikara tog doba, tražeći sopstveni umetnički izraz i produbljujući svoja znanja, između ostalog i nemačkog jezika.

Spomenik Đuri Jakšiću podignut u Skadarliji 1990.
Foto: Vikipedija

U revoluciji od 1848—1849. godine iako šesnaestogodišnjak, učestvovao je kao dobrovoljac. Kada se revolucija završila porazom, napisao je: „Ah, zašta ginusmo i stradasmo – a šta dobismo!” Ubrzo ga je nemaština primorala da prihvata razne poslove. Radio je po povratku iz Velikog Bečkereka, kao kancelista kod sreskog sudije Lazara Vlahovića. Tu je u Velikoj Kikindi 1850. godine portretisao Vlahovića, i poklonio mu isti portret. Bila je to prva slika koju je uradio slikar Jakšić. Tih godina često je menjao mesto boravka. Otišao je u Beograd, a ubrzo posle toga u Beč da nastavi studije slikarstva. U Beču se kretao u umetničkim krugovima sa Brankom Radičevićem i Đurom Daničićem. Njegovi poetski prvenci ugledali su svetlost dana u Serbskom letopisu 1853. godine. Besparica ga primorala da se vrati kući, ali ubrzo potom otišao je na Akademiju finih umetnosti u Minhen.

Krajem 1855. godine nastanio se u Kikindi i živeo od slikarstva. Pisao je pesme i štampao ih u Sedmici pod pseudonimom Teorin. U Novi Sad prelašao je 1856. godine, podstaknut povratkom prijatelja sa kojima je drugovao u Beču koji su se okupljali oko novosadskih listova Sedmica i Dnevnik. Po povratku sa slikarskih studija, živeo je u Banatu do 1856.

Od 1857. prešao je u Srbiju, gde ostaje sve do smrti. U Srbiji je radio kao seoski učitelj (u Podgorcu, Sumrakovcu, Sabanti, Rači kod Kragujevca i Požarevcu, u kome se i oženio) i kao gimnazijski učitelj crtanja (u Kragujevcu, Beogradu i Jagodini). U to vreme boravio je i u manastiru Vraćevšnica, gde je nacrtao nekoliko istorijskih portreta, koje je poklonio manastiru. U Kragujevcu je bila sačuvana kuća u kojoj je stanovao dve godine dok je radio u gimnaziji (1863-1865). Ova kuća srušena je 2018. godine. U Sabanti je 1936. godine na svečanosti otkrivena spomen-bista Jakšića, koji je tu došao za učitelja u avgustu 1865. godine.

Đura Jakšić je bio svestran umetnik i rodoljub: pesnik, pripovedač, dramski pisac i slikar. Ali i boem. Stvaralački i stradalački život tog obrazovanog i temperamentnog čoveka često se odvijao u boemskom ambijentu skadarlijskih kafana Tri šešira i Dva jelena. Boemska atmosfera bilo je okruženje u kome je dobijao stvaralačku inspiraciju, izazivao divljenje i aplauze veselih gostiju i boemskih družbenika, ali i bes vlasti čijoj se surovosti i lakomosti rugao, originalno i satirično.

Stalno je živeo u oskudici, i teško je izdržavao svoju brojnu porodicu. Pritisnut porodičnim obavezama i dugovima, sklon boemiji, bolestan, Đura Jakšić se potucao kroz život. Razočaran u ljude i život, nalazio je utehu u umetničkom stvaranju, pesničkom i slikarskom. Bio je nežan, iskren drug i bolećiv otac, ali u mračnim raspoloženjima razdražljiv i jedak. Njegova bolna i plahovita lirika veran je izraz njegove intimne ličnosti, tragične i boemske.

Oboleo od tuberkuloze, u dugovima, gonjen je i otpuštan (1871) iz državne službe. Uz pomoć Stojana Novakovića 1872. godine dobio je posao u Državnoj štampariji.

Smrt ga je zatekla na položaju korektora Državne štamparije u Beogradu 16. novembra 1878. godine (po julijanskom kalendaru). Prvobitno je sahranjen na starom Tašmajdanskom groblju, ali su njegove kosti, nakon otvaranja groblja, prenesene na Novo groblje u Beogradu. Na grobnom spomeniku Đure Jakšića ispisane su reči: U svetu, brale, nema ljubavi.

U Srpskoj Crnji se svake godine održavaju manifestacije posvećene Đuri Jakšiću. Tom prilikom se dodeljuje nagrada „Đura Jakšić“ za najbolju zbirku poezije koja je izdata na srpskom jeziku prethodne godine. Nagradu „Đurin šešir” dodeljuju Fondacija „Spomenica solidarnosti” i Ustanova kulture „Stari grad” – Kuća Đure Jakšića. U Jagodini od 1955. godine postoji književni klub „Đura Jakšić” koji od 2000. dodeljuje „Đurinu gramatu” kao najveće priznanje kluba.

Izvor Vikipedija