Osamdeset godina je prošlo od kako je nestao pisac-pilot Antoan de Sent-Egziperi, autor „Malog princa”. Kako odrasli ne vole da prepuštaju mašti bilo šta, 31. jul 1944. godine, dan kada je avion „P-38 lajtning”, kojim je upravljao Sent Egziperi, nestao, proglašen je i danom njegove smrti. A ne zna se, u stvari, pouzdano šta se tog dana dogodilo. Da li ga je oborio nemački lovac? Ili je izvršio samoubistvo? Ili se srušio zbog kvara kao onda 1935. godine kada je pao u Saharu?
Nagrižen depresijom, narušenog psihičkog i fizičkog zdravlja, razočaran što je doživeo da ga Šarl de Gol nepravedno optužuje za simpatije prema Nemcima, Antoan de Sent Egziperi krenuo je tog jutra iz vazdušne baze na Korzici u izviđačku misiju sa ciljem da prikupi informacije o kretanju nemačkih trupa. Negde iznad Sredozemnog mora nestao je njegov avion. Prvi tragovi izronili su na površinu tek 1998. godine. Tada je ribar Žan-Klod Bjanko u blizini ostrva Riu pronašao srebrnu narukvicu sa imenom Antoana i njegove žene Konsuelo. Deo olupine aviona izvučen je sa dna mora južno od Marseja 2003. godine. Posmrtni ostaci nisu pronađeni.
Kada je potvrđeno da deo olupine pripada Egziperijevom „lajtningu”, pojavila se u medijima izjava nekadašnjeg nemačkog pilota Horsta Riperta: „Da sam znao da je u tom avionu bio Sent Egziperi, nikad ga ne bih oborio. Nisam gađao Princa.” Ripertovo priznanje nije, međutim, dirnulo u srce ovdašnjeg ljubitelja Sent Egziperija, publicistu Danka Vasovića. On već 30 godina istražuje život Sent Egziperija i, kako navodi, ispitivao je svaku od brojnih teorija o njegovoj smrti.
– Jedna od njih je čak da je napustio avion i otišao u manastir. Međutim, ono što sam dokazao jeste da je Ripert slagao. Poredeći vreme kada je izgubljen kontakt sa Egziperijem i nemačke vojne arhive, istoričar Danijel Deko utvrdio je da je u ratnom dnevniku nemačke eskadrile upisano da su 31. jula piloti Robert Hajhele i narednik Hegel oborili „lajtning” i to u blizini lokacije gde je nađena olupina Egziperijevog aviona. Ripertovo navodno obaranje nije zabeleženo u toj dokumentaciji – kaže Vasović.


Međutim, kako piščevo telo nikada nije pronađeno, a na nađenom delu olupine nema tragova obaranja, to još ostavlja mesta za spekulacije i građenje misterije oko njegove smrti.
Egziperija danas najpre znamo kao pisca „Malog princa”, a tek onda kao pilota. „Samo srcem dobro vidimo. Suština je očima nevidljiva”, podučava nas njegova knjiga za malu i veliku decu. To delo postalo je najčitanija i najprevođenija knjiga na francuskom jeziku koja ima izdanja na više od 250 jezika i dijalekata. Samo na srpskom „Mali princ” ima više od 20 izdanja, ilustrovanih, tvrdo koričenih, džepnih, luksuzno opremljenih… I svake godine dobija sigurnu skupinu novih čitalaca – đake sedmog razreda koji ga imaju na spisku obavezne školske lektire. I oni koji nikad ne čitaju, pročitaju „Malog princa”, napominje Tamara Đuran, nastavnik srpskog jezika i književnosti u beogradskoj Osnovnoj školi „Jajinci”.
– Čak se, ne uvek ni stidljivo, upuštaju u opšti razgovor. Najčešće su učenici vrlo dobro pripremljeni za taj čas. Za razliku od nekih drugih dela, na primer, poezije, razgovor o „Malom princu” uvek ih podstiče da sami otvaraju brojna pitanja, kao i da aktivno tragaju za odgovorima. Nepogrešivo prepoznaju prijateljstvo i ljubav kao osnovne motive, kao i važnost negovanja, čuvanja i oplemenjivanja odnosa onih koji te emocije dele. Dubljom analizom, i uz malu pomoć, učenici dolaze do onih finijih slojeva, a koji ih u tom uzrastu posebno mogu pogađati: osećaja usamljenosti, ljudskog stranstvovanja u svetu u kojem živi, kao i velikog samovanja i onih najmlađih kojima je pažnja najpotrebnija – kaže Tamara Đuran.
„Malom princu” nije odoleo, naravno, ni Danko Vasović. Kao mlad novinar odgovorio je na poziv avijatičara na kraju knjige da mu pišu brzo svi koji budu sreli malog princa koji je tako misteriozno nestao sa Zemlje. Vasović je to učinio i napisao roman „Veliki princ” gde on, nekadašnji dečak koji je uvek želeo da ima starijeg brata, razgovara na sve njemu bitne teme sa malim princem, u međuvremenu stasalim u velikog princa.
– Svaki intelektualac i svaki čovek treba da se zapita kakav je svet u kojem živimo. Proročke su bile Egziperijeve reči da mrzi svoju epohu. On je utočište od tog mrskog sveta našao pišući „Malog princa”, dajući nam kroz to delo do znanja šta je njemu, a trebalo bi i nama da bude najvažnije, a to su ljubav i istina – podseća Vasović.
„Ljudi sa tvoje planete gaje pet hiljada ruža u jednom istom vrtu… i ne nalaze u njemu ono što traže […] A ipak, ono što traže moglo bi se pronaći u jednoj jedinoj ruži ili u malo vode…”, govorio je mali princ.
Izvor: FB Rojalistički klub
P.S.Nemački mediji su u više navrata objavili da je Antoan de Sent Egziperi nastradao tako što ga je oborio nemački lovac. Čak su prenosili i ime pilota i kratak razgovor sa avijatičarem koji je pogodio Egziperov avion (dodatak, medijski portal Rasejanje.info)