Na današnji dan, 22. januara 1896.godine, rođen je Sava Šumanović, jedan od naših najvećih slikara XX veka, koji su obeležili epohu modernizma na ovim prostorima. Iza sebe je ostavio opus od oko 1400 dela izvedenih različitim tehnikama, od kojih je 867 kataloški obrađeno. U okviru tog opusa razlikujemo nekoliko poetika, koje se uglavnom poklapaju sa mestom njegovog boravka Zagreb, Pariz, Šid. Bilo da je slikao u Zagrebu, Parizu ili u Šidu, na platnima Save Šumanovića se prepoznaju najaktuelniji umetnički tokovi ka njegovom autentičnom „kako znam i umem” stilu.
O mnogim njegovim slikama saznajemo na osnovu kataloga izložbi. Prvi put je izlagao na „Školskoj izložbi” u Zagrebu 1916.godine, zatim i na ostalim zajedničkim izložbama studenata i „Proljetnog Salona”, a ubrzo po završenim studijama i na prestižnim izložbama u Parizu i Beogradu. Samostalno je izlagao od 1918 do 1939 i priredio šest samostalnih izložbi.
U Šidu je Šumanović proveo detinjstvo i završio osnovnu školu. Školovanje je nastavio u gimnaziji u Zemunu. U svojoj 16-oj godini, upisao je tečaj slikanja i crtanja kod profesora Isidora Junga, koji ga je „učio impresionističko slikanje i to na način Sezana i Van Goga”. Studije slikarstva je završio u Zagrebu, u klasi profesora Otona Ivekovića i Klementa Mencija Crnčića 1918. godine. Posle uspešno završenih studija slikarstva, živeo je u Zagrebu, Parizu i Šidu. U Parizu je boravio tri puta između 1920 i 1930. godine. Stanovao je na nekoliko adresa na Monparnasu. Vrlo brzo se uključio u umetnički krug Monparnasa gde je mogao da „druguje sa Krogom, Kojonagijem, da se upoznam sa Derenom, da budem redovno u društvu dama Kiki, Tereze Trez i Fernand Barej, Hermine David i pokojnog Paskina“. Usavršavao se na Akademiji Andrea Lota. Redovno je izlagao na Salonu nezavisnih i Jesenjem salonu. Šumanovićeva dela su komentarisana i reprodukovana u francuskim umetničkim časopisima. Francuska vlada je otkupila njegov Akt 1926. Već sledeće godine slika svoj Pijani brod koji je bio veoma zapažen i kod likovne kritike i publike. Iz tog perioda Sava Šumanović je ostavio najobimniji postkubistički opus u našoj nacionalnoj umetnosti. Zauvek je napustio Pariz krajem marta 1930.godine „Rasveta pariske okoline, pa i Normandija(..) drugačije izgledaju nego sremska polja i brežuljci(..)”

U Šidu, u roditeljskom domu, pronašao je mir i potpuno se posvetio svom radu. Savladao je tehnologiju pravljenja boja, došao do sopstvenog umetničkog izraza, koji je nazvao „kako znam i umem”. Svetlost, kolorit, predeli oko Šida, putevi, šidske ulice, belina snega, rascvetale voćke u baštama, scene svakodnevnih poslova, odmora i dokolice, radovi u vinogradu, bili su najveća inspiracija umetnika. Poetika šidskog perioda najbolje se prepoznaje u pejzažima i aktovima”. (..)Verujem da sam uneo u njih beskrajnu blagost Srema(..)” U Šidu je Sava Šumanović naslikao cikluse „Šidski sokaci”, „Proleće u dolini Svete Petke”, „Proleće u šidskim baštama”, ciklus aktova u enterijeru „Crnke iz Pariza”,„Šidijanke”, jedinstveni spoj akta i pejzaža u plansku kompozicionu celinu, „ Dečiji likovi” i žanr scene koje radi u periodu od 1938 do 1942. U Predgovoru za katalog za šestu po redu izložbu na Novom univerzitetu, Šumanović je napisao da slika „ono što vidi” i da unosi u svoj rad „ono što smatra najvažnijim u slikarstvu, ali bez napadne vidljivosti”. Uhapšen je u ranim jutarnjim satima 28. avgusta 1942. godine tokom ustaške akcije Viktora Tomića. Sava Šumanović je streljan u Sremskoj Mitrovici 30. avgusta 1942.godine. Zločin je odneo velikog umetnika koji je svoj život podredio umetnosti, koji je živeo daleko od svega što nije slikarstvo, umetnost, koji je razmišljao o jedinstvu stila, o razlici između svoje i Sezanove konture i o boji šidskog predela.
Izvor: Galerija slika Sava Šumanović Šid