Početna Vesti Dve godine od masovnih ubistava u Srbiji

Dve godine od masovnih ubistava u Srbiji

Danas se navršavaju dve godine od masovnog ubistva u Oglednoj osnovnoj školi Vladislav Ribnikar u Beogradu, u kojoj je živote izgubilo devet učenika i čuvar škole. Tada je trinaestogodišnji učenik K.K. pucnjima iz pištolja ubio devet đaka i radnika obezbeđenja. U Beogradu se organizuje niz manifestacija u znak sećanja na ove divne i mlade ljude – odaje se pošta ubijenima, pale se sveće, polaže cveće upisuju se u knjigu sećanja u okviru prostornolikovne instalacije. U Malo Tašmajdanu se održava participativna radionica „Vrlo jato u Vrtu vrlina”, koja ima za cilj maju da pažnju zajednice usmeravaju na čuvanje sećanja na ubijene – Bojanu Asović, Anu Božović, Katarinu Martinović, Maru Anđelković, Emu Kobiljski, Sofiju Negić, Andriju Čikića, Adrianu Dukić, Angelinu Aćimović i Dragana Vlahovića – i na vrline po kojima ih pamtimo.

Reklama

Sutra će biti dve godine od masakra u Duboni i Malom Orašju u kome je ubijeno devet ljudi, kada je U.B. (21) pored ubistva ranio i trinaestoro ljudi. Najmlađa žrtva imala je 14, a najstarija 25 godina. Četvrtog maja prošle godine u Malom Orašju su ubijeni Nikola Milić (14), Aleksandar Milovanović (17), Marko Mitrović (18), Lazar Milovanović (19), Nemanja Stevanović (21) i Petar Mitrović (25) koji je preminuo u bolnici skoro dva meseca nakon zločina. U Duboni su ubijeni rođeni brat i sestra Milan (22) i Kristina Panić (19) i Dalibor Todorović (24).

Prenosimo i tekst koji je objavio Muzej Vuka i Dositelja o obrazovanju mladih a koji je napisao Dositej Obradović.

„Vaspitanije mladosti jeste stvar najnužnija i najkorisnija čoveku na svetu, budući da od nje zavisi sva naša dobrota iliti zloća, sledstveno, i sva sreća iliti nesreća, koliko telesna toliko i duševna, za koje roditelji (o, roditelji, slatko i sveto ime!) najviše valja da se staraju da dobro vospitanije čedima svojim dadu, da ih ne razmažuju, da ih ne kvare, da ih od zlih ćudi od kolevke i od majčine sise odučavaju. Njihovo mlado srce k človekoljubiju i k dobrim naravom malo-pomalo da okreću; njihov um i razum, kako počnu misliti i rasuždavati, da prosveštavaju, od sujeverija i kojekakvih ludih plašenja čuvajući ih. Običavajte, dakle, mlada srca da čuvstvuju, u najmanjem listku, travici i cvetku tvorca svoga da poznaju, u življenju i dviženju mravka i mušice opštega životodavca boga da upažaju. Učite ih najpre ovima malima stvarma, dok s vremenom kadra budu k suncu i k zvezdama um svoj uzvisiti”.

 (Dositej Obradović, Život i priključenija, Lajpcig, 1783)

Izvor: Rasejanje.info