Mnogi sveštenici srpskog rasejanja pored svog redovnog posla na društvenim mrežama napišu po neku poučnu priču. Jedan od njih, koga redakcija medijskog portala Rasejanje.info redovno prati je protojerej-stavrofor Simon Turkić iz Frankfurta. Nekoliko njegovih priča se može naći na portalu, a juče je napisao jednu pošto je sneg na kratko prekrio Frankfurt na Majni pa samim tim i portu i hram Vaskrsenja Hristova na Galusu.
On i protojerej-stavrofor Slobodan Tijanić su postavili par lepih slika iz dvorišta hrama, a prenosimo i divnu i dirljivu priču oca Simona:
„Danas je snijeg gusto padao u Frankfurtu. Velike pahulje brzo su osijedile proćelavu travicu slabu i okitile čistom bjelinom granje po drveću.
Brzo je snijeg postao debeo pokrivač, kao fin perjani jorgan koji škripi pod nogama. Škripavac se zove.
Neuzastljivo sam kroz pahulje zaronio u prošlost iz mog življenja, i tako mi djeluje daleko to mlado doba da je nestvarno bilo, a osjećaj djetinji, radosti u srcuu vraćao me u doba kada sam se kao dječak radovao snijegu i zimi više nego ostalim godišnjim dobima.
Kada bi nastupilo doba jeseni pozne sanjao sam da je snijeg preko noći prekrio pejsaž. Planine, polja, putevi, sve zatrpano debelim snijegom, pa onda skije na noge i cijeli dan po gorama i dolinama…
Kada smo otac Slobo i ja krenuli danas iz Crkve, Vera veli: „oče Simone, sačekaj da opet napraviš snješka…”.
Jedan moj zemljak snijeg zove „bijeli napasnik”, a meni je uvijek bio dobar drug.
Izišao sam večeras u šetnju, kiša sipi. Snijeg se već topi.
Poslah poruku proti čija popadija je u bolnici, da upitam za njeno zdravlje.
Veli da je još teška situacija.
Sjetio sam se dalje usput priče o tome „kada je pop jedino čovjek”? – Kada prođe selom zimi i ostanu tragovi iza njega, pa onda neko upita: koji je čovjek prošao selom?
A ja razmišljam o mom bratu u Hristu, koji se tužan moli da mu supruga, popadija ozdravi. Kada je pop čovjek? Kada je popadija žena? Kad oboli…
Često puta te jake žene na svojim plećima ponesu svu brigu sveštenika za svoju parohiju.
Hrabre svoga sveštenika.
Umiruju nemir, stišavaju bure.
U srce široko sa ljubavlju smjeste parohiju cijelu.
Vjeru svetu Matuške ispovjedaju.
Kičme povijene, skrušene.
Smireno hljeb svešteni spremaju, mrvice sabiraju.
O vjerni, pomolimo se Hristu da protinica ozdravi.
Da dočeka Đuđevdan i proljeće.
Vaskrs i mnoge godine! ” – protojerej-stavrofor Simon Turkić
