Početna Događanja Tri hrama, jedna priča – kako je dr Ksenija Golub mađarskoj publici...

Tri hrama, jedna priča – kako je dr Ksenija Golub mađarskoj publici otkrila blago srpske duhovnosti

Kad umetnost progovori jezikom domaćina, granice između kultura postaju samo formalnost. Baš to se dogodilo ovog jula, kada je istoričarka umetnosti dr Ksenija Golub, predavanjima na mađarskom jeziku, provela publiku kroz tri veka srpske sakralne baštine u Mađarskoj – od Pomaza, preko Grabovca, do same Budimpešte.

Reklama

Ciklus predavanja, organizovan u saradnji Eparhije budimske i Srpskog crkvenog muzeja u Sentandreji, deo je Srpsko-mađarske kulturne sezone koja se odvija pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i inovacija Mađarske. Ono što ovaj poduhvat izdvaja od uobičajenih stručnih predavanja jeste upravo jezik na kojem su održana mađarski, čime je bogato nasleđe Srpske pravoslavne crkve postalo dostupno i publici koja srpski ne govori, ali svakodnevno živi pored ovih svetinja.


Foto: Eparhija budimska

Pomaz – crkva stara tri veka progovara o precima

Priča je počela 10. jula, u Hramu Svetog velikomučenika Georgija u Pomazu, gde je dr Golub predavanjem „Umetničko nasleđe srpske zajednice u Pomazu” otvorila prozor u istoriju jedne od najstarijih srpskih pravoslavnih zajednica u Mađarskoj. Sadašnja crkva, podignuta 1722. godine na temeljima starijeg hrama, sama je po sebi svedok – tihi čuvar viševekovnog prisustva Srba na ovom tlu. Publika je imala priliku da iz prve ruke čuje i o ikonostasu i drugim umetničkim dragocenostima koje se u hramu i danas čuvaju, kao živa veza između generacija.

Grabovac – manastir koji pamti dolazak monaha iz Dalmacije

Dva dana kasnije, 12. jula, predavanje se preselilo u Manastir Grabovac, uklopljeno u svečano obeležavanje Petrovdanskog grabovačkog sabora. Ovde priča seže još dublje u prošlost – u 1585. godinu, kada su manastir osnovali monasi koji su stigli iz manastira Dragović u Dalmackoj, nosivši sa sobom veru i tradiciju kroz nemirna vremena. Današnja barokna crkva, podignuta između 1736. i 1741. godine, vekovima stoji kao čuvar duhovne, umetničke i pisane baštine srpskog naroda – riznica koju je dr Golub predstavila kao jedno od duhovnih i kulturnih središta Srba u Mađarskoj.

Budimpešta – barokni epilog jedne duhovne trilogije

Ciklus je dostojno zaokružen 17. jula u Hramu Svetog Velikomučenika Georgija u Budimpešti, predavanjem „Umetničko nasleđe Srpske pravoslavne crkve Svetog Georgija u Budimpešti”. Ovaj hram, podignut 1733. godine u baroknom stilu, čuva vredan ikonostas, riznicu i mnoštvo umetničkih predmeta koji svedoče o bogatom duhovnom i kulturnom životu srpske zajednice u samom srcu mađarske prestonice.

Mostovi koji se ne vide, ali traju

Kroz sva tri predavanja, dr Ksenija Golub nije samo nabrajala godine i arhitektonske stilove – ona je crtala portret jednog naroda koji je, iz veka u vek, kroz kamen, boju i molitvu, sačuvao svoj identitet daleko od matice. Upravo činjenica da su predavanja održana na mađarskom jeziku ovom ciklusu daje posebnu težinu: nasleđe Srpske Pravoslavne Crkve tako postaje ne samo srpska, već zajednička kulturna baština Srbije i Mađarske, deo dijaloga koji Eparhija budimska i Srpski crkveni muzej godinama strpljivo neguju.

Kroz ovakve programe, Srpsko-mađarska kulturna sezona je istakla da razumevanje između dva naroda ne mora počivati na velikim gestovima – nekada je dovoljno jedno predavanje, jedan hram i jedna priča ispričana na pravom jeziku, da se izgradi most koji ostaje mnogo duže od samog događaja.

Izvor: Rasejanje.info