U Vukovoj zaostavštini čuva se, za njegovog života neobjavljen, rukopis recenzije „Primječanija na predgovor G. Pavla Solarića k Mezimcu Dositija Obradovića”, pisan oko 1820. godine. Recenzija, sem kritike Pavla Solarića, sadrži i pamflet protiv Dositeja, njegovog života i rada u Srbiji. Vuk u svome sudu o Dositeju nije bio „dobro inspirisan”, bio je nepravedan, ličan, vulgaran, grub, zlopamtilo i pakostan. Rukopis je potpisan pseudonimom – Nenad Novković.
„Dositije je sa svim prešao u Srbiju 1807. godine. Iz najprije bio se namjestio kod pokojnoga Petra Novakovića Čardaklije; i dali su mu bili Aleksu, sina Crnoga Đorđija, da ga uči; po smrti Čardaklijnoj (1808) preselio se sa svojim đakom u konak d. S. S. K. K. Radofinikina. (…) Sad da vidimo, šta je Dositije radio u Srbiji za to vrijeme. Za prve tri godine nije imao nikakvoga drugog posla, osim što je učio ono jedno dijete, pa i to nije ga on sve učio, nego je išlo i u školu, a on ga je samo poučavao i s njim življeo. Ako nije imao nikakve plate, nije mu ni trebala: sam kaže u pismu k ujaku G. Solarića, da je imao ranu (i pored sina Crnoga Đorđija, i kod najveće gospode, morao je imati gospodsku ranu i napitak), a imao je i konak lijep, i svu poslugu, kao i sin Crnoga Đorđija; a da nije baš bez krajcare, i da načini koju aljinu, davalo mu se opet kašto po nekolike desetine dukata. Pa šta mu je više trebala plata (njemu, kao staru kaluđeru)? Zar je on bio došao u Srbiju da teče novce?”.
Izvor: Muzej Vuka i Dositeja
