„G. Solarić neka proračuni koliko je godina Dositije bio spisatelj, i koliko je tabaka za to vrijeme napisao, pa će viđeti, da Dositije i izvan Srbije nije vrlo itio s pisanjem: a kamoli u Srbiji, đe je svega dosta bilo iz begluka, a intriga i suviše! – A i u Vlaškoj nije ništa znamenitije učinio, nego što je dobio jedan sveštenički zlatan krst; i što je došao u Bijograd prije Petra i Milenka, i protolkovao Crnome Ćorđiju njiove intrige, i pomogao i proćerati iz Srbije (i tim načinom pomogao da Srbija prije propadne), i po tom postao popečitelj duhovnih dela i narodnago prosveštenija, i dobio pet stotina dukata plate na godinu. I tu je već bila riba uvaćena, i ključevi se našli (niti je više trebalo mreže na trpezu metati, ni pogurenu ići), ali opet, poslije tri mjeseca, dođe smrt, i on svoje gospodstvo ostavi Jugoviću, najvećemu neprijatelju svome!”
U Vukovoj zaostavštini čuva se, za njegovog života neobjavljen, rukopis recenzije „Primječanija na predgovor G. Pavla Solarića k Mezimcu Dositija Obradovića”, pisan oko 1820. godine. Recenzija, sem kritike Pavla Solarića, sadrži i pamflet protiv Dositeja, njegovog života i rada u Srbiji. Vuk u svome sudu o Dositeju nije bio „dobro inspirisan”; bio je nepravedan, ličan, vulgaran, grub, zlopamtilo i pakostan. Rukopis je potpisan pseudonimom – Nenad Novković.
Izvor: Muzej Vuka i Dositeja
