Početna Moja Priča Katarina Ličina iz Ženeve uživa u sinhronom plivanju i gradi uspešnu karijeru

Katarina Ličina iz Ženeve uživa u sinhronom plivanju i gradi uspešnu karijeru

Katarina Ličina (okrenuta licem ka nama) se osam godina bavi sinhrono plivanjem
Foto: Nataša Devetaković-Ličina

Katarina Ličina (14) iz Ženeve bavi se sinhronim ili umetničkim plivanjem i to od svoje šeste godine. Kada je bila jako mala, omiljena princeza joj je bila Arijel – mala sirena. „Tri Diznijeva filma sam gledala milion puta. Tata Dušan je otkrio, kada sam imala 6 godina, da u našem komšiluku ima klub za sinhrono plivanje i pitao me je, da li želim da probam. Ja sam već tada znala dobro da plivam i odlučila sam, da probam. I dopalo mi se. To je najbolja i ujedno najgora odluka u mom životu”, rekla je internet portal Rasejanje.info mlada sportistkinja.

Modernim rečnikom bi se reklo da je sinhrono plivanje „deset u jedan”. To je sport koji se sastoji od niza ritmičkih pokreta uz muzičku pratnju i jedini, koji objedinjuje elemente gimnastike, baleta, plivanja, ronjenja i akrobatike. Sve je to praćeno muzikom, a pored muzike, za svaki nastup moraju da se pripreme i odgovarajući kupaći kostim, šminka, frizura i ukrasi.

Katarina trenira 4 puta nedeljno 3-4 sata i to u klubu „Dauphins Synchro Vernier”. U tom klubu je od početka. I za sada je njen jedini. Ističe, da bez podrške porodice ne bi mogla da bude tu gde jeste. Trenutno je u 11-om, završnom razredu obaveznog školovanja u Ženevi. Pitamo je kako uspeva da uskladi školu i treninge „Umetničko plivanje je elitni sport. Treniram 4 puta nedeljno po 3 do 4 sata. Treninzi su delimično na suvom (gimnastika i istezanje) i najveći deo se dešava u vodi (odnosno ispod vode). Momentalno sam u sportskoj školi, koja mi omogućava da učim i idem na treninge bez mnogo stresa, jer mi časovi počinju u 8.45, imam 30 minuta pauzu u podne i završavam u 15.10. Moje drugarice, koje nisu u sportskoj imaju časove od 8, dva sata pauze u podne i završavaju posle 16 časova”, ispričala je Katarina.

Broj plivačica na nastupu zavisi od toga da li se pliva grupa, kombinacija, duet ili solo i može ih biti 8 (grupa), 10 (kombinacija), dve ili jedna plivačica. „Ja sam do sada svake godine plivala u grupi, a imala sam i solo jedne godine i plivale smo drugarica i ja duet pre dve godine. Verovatno ćemo ponovo plivati zajedno duet naredne sezone. Najbolje ćete shvatiti kako ovaj sport funkcioniše ako vam objasnim pravila za grupu.

Osam devojčica izvode koreografiju koja traje do 4 minuta
Katarina sa svojim klupskim drugaricama
Foto: Nataša Devetaković-Ličina

U kategoriji u kojoj ove godine plivam (U15 – sa devojčicama ispod 15 godina), pripremamo veoma kompleksnu i tešku koreografiju. Pliva nas 8 i imamo dve devojčice koje su rezerve. Koreografija traje do 4 minuta i uključuje balet na suvom i koreografiju u vodi. Sastavljena (koreografija) je od obaveznih figura i slobodnih delova. Pored koreografije, na pojedinim takmičenjima, kao što je državno ili regionalno prvenstvo, takmičimo se i u figurama. Tu dobijamo pojedinačne rezultate, koji se sabiraju i ulaze u ukupni broj poena na kraju takmičenja. Taj broj određuje ujedno i pobednika takmičenja. Tim nema vođu”, dodala je Katarina.

A kako izgledaju takmičenja?

„Svake godine, od kategorije J4, učestvujemo na regionalnom i državnom šampionatu. 2017. je moj tim bio državni šampion u kategoriji J3”, istakla je Katarina Ličina.

U slobodno vreme čita i gleda filmove
Foto: Nataša Devetaković-Ličina

U Ženevi se, svake godine u martu, održava međunarodno takmičenje „Aqua Cup”. Ovo takmičenje organizuje klub Genève 1885. „Naš klub veoma često osvoji kup i mnogo prvih mesta na ovom takmičenju. Rezultati variraju po godinama i sve dosta zavisi od toga da li sve takmičarke iz kluba plivaju, ili su neke na drugim takmičenjima”. To je jedino takmičenje gde se pliva slobodna koreografija. Ove godine zbog pandemije izazvane virusa korona, takmičenje je održano 7. i 8. marta, bez šminke, bez publike i bez tuševa. Katin klub je osvojio kup, grupa je bila prva, a u duetu je bila treća. Zbog korona virusa sezona je završena bez regionalnog i državnog takmičenja.

Prošle sezone Katarina je prvi put učestvovala na Swiss Youth Competition, međunarodnom takmičenju koje organizuje švajcarska federacija za umetničko plivanje. Sa svojom grupom osvojila je drugo mesto u grupi.

Uživanje za svoju dušu. Svake nedelje trenira 4 puta od 3 – 4 sata
Foto: Nataša Devetaković-Ličina

Pored lokalnih takmičenja u Švajcarskoj, od 2016. je i redovna na selekciji za reprezentaciju. „2017. sam ušla u uži izbor od 30 plivačica, ali nisam uspela da uđem u 10 najboljih koje su predstavljale Švajcarsku na ’Flanders kupu’ u Belgiji. Federacija je pre dve godine reorganizovala reprezentaciju za devojčice mlađe od 13 godina. Prošle godine sam probala da uđem među 24 najbolje plivačice u pionirskoj reprezentaciji, ali sam bila 28. Iako nisam uspela da uđem među 24, zadovoljna sam uspehom, jer je to bila moja prva godina među pionirkama”, ispričala je Katarina. Ali zato je na državnom prvenstvu Švajcarske u umetničkom plivanju (figure, pojedinačni plasman) u februaru mesecu ove godine osvojila 16. mesto od 110 takmičarki. Veliki uspeh, koji ju je u ovom nezgodnom trenutku motivisao da ide dalje. Na takmičenju u figurama u regionu Romandi, koje je takođe održano u ovoj godini, bila je osma.

Iako se bavi sinhronom plivanjem i ima sjajne rezultate, kaže da bi volela da postane advokat: „kao moj deda Željko Ličina”.

Veoma je zahvalna roditeljima koji je podržavaju. „Umetničko plivanje zahteva puno odricanja, iziskuje puno vremena i dosta je skupo (putovanja, takmičenja, kupaći kostimi sa šljokicama), ali pre svega iziskuje veliko angažovanje svih članova porodice. Mama Nataša je uz fotografiju počela da bude i sudija za umetničko plivanje. Tata Dušan me 10 meseci godišnje 4 puta nedeljno vozi i čeka posle treninga (često i posle 22h) i vozi nas svuda po Švajcarskoj na takmičenja”.

„Mala sirena” Katarina Ličina
Foto: Nataša Devetaković-Ličina

Mama Nataša Devetaković Ličina je postala i zvanični fotograf kluba. Na pitanje postavljenoj mladoj Kaji, kako je uspela da ubedi mamu da fotografiše, odgovor je došao uz široki osmeh. „Jednog juna u Nojšatelu, tokom ’Red Fish’ kupa, mamu je jedna plivačica zamolila da je slika dok pliva i dala joj je svoj foto-aparat. Mami se taj (refleks) aparat jako dopao i uložila je novac i kupila dobar aparat za sebe. Od tada je postala zvanični fotograf kluba. Čak je i 2018. napravila prvu samostalnu izložbu. Njene fotografije mogu se videti na Instagramu (artistic.swimming.photo.geneva) i na njenom sajtu artistic.swimming.photo.ch

Zbog velikih obaveza oko treniranja i takmičenja Katarina ne krije da nema vremena za neke hobije. „U slobodno vreme volim da nisam u vodi i da nemam nikakve obaveze. Volim da čitam i da gledam filmove”. Ističe da voli Srbiju i da voli da bude u njoj.

Letnji raspust rado provodi u Srbiji
Dva puta je učestvovala u kampu ’Moj super raspust’
Foto: Nataša Devetaković-Ličina

„Pošto tokom školske godine imam dosta obaveza na plivanju i kampove tokom kratkih raspusta, u Srbiji provodim ceo letnji raspust. Jako volim da idem u Srbiju. Pre dve godine sam prvi put išla na ’Moj super raspust’ i bilo mi je mnogo lepo, pa sam ponovila i prošle. Tada je sa mnom išao i moj brat Luka, ali se njemu više svideo košarkaški kamp Teo4 na Srebrnom jezeru, pošto trenira košarku. U Srbiji imam dosta drugara, a volim da provodim vreme i sa rođacima (braćom od strica i sestrom od tetke)”. Srpski priča vrlo lepo. Raduje se svakom uspehu – ne samo svom, već i dragih ljudi oko sebe. U narednom periodu ostaje u ovom sportu i nada se da će i dalje biti tako uspešna, a volela bi sebe da vidi i u reprezentaciji. Za nju timski rad, šareni, lepi i posebno dizajnirani kupaći kostimi, divne koreografije, dobra i kvalitetna muzika doprinose posebnom doživljaju ovog sporta i nesvakidašnjoj zabavi na svakom treningu. I za Katarinu je važilo pravilo kao i za mnoge sinhrone plivačice, koje su ljubav prema ovoj vrsti sporta opisale – „Dođoh, videh i ostadoh”.

Franc Senica, osnivač ideje o sinhronom plivanju u staroj Jugoslaviji, napisao je za tu vrstu sporta: „Zamislite gimnastičarku, koja nastupa pod vodom, plivačicu na četiri stotine metara ’slobodno’ sa malo mogućnosti da diše; klizačicu, koja figure, skokove i piruete izvodi u tako nestabilnoj sredini kao što je voda; vaterpolistu, koji se izdiže iznad površine vode snagom i čvrstinom uz dodatnu eleganciju, balerinu koja nastupa u vodi uz koreografiju i muziku, u stalnom kontaktu sa publikom. Svemu tome dodajte gracioznost i šarm i pomnožite sa dve ili osam osoba, koje usaglašavaju svaki deo pokreta. To vam je sinhrono plivanje”.