Početna Događanja Petrovdan i paljenje lila u valjevskom Lipaku

Petrovdan i paljenje lila u valjevskom Lipaku

Deo okupljenih u valjevskom Lipaku, na tradicionalnom paljenju lila
Foto: arhiva M. Đilas

Uoči Petrovdana i ove godine su se, u valjevskom kraju Lipaku, tradicionalno palile lile. Iako je ova godina trebala da bude dopunjena i mladima iz rasejanja, zbog pandemije virusa korona ta realizacija nije bila izvodljiva. Ovaj običaj star vekovima kod Srba u Lipaku se neguje nepune četiri decenije. Sve je počelo, kada je grupa dece toga kraja, zbog nemogućnosti da preko nedelje veče uoči Petrovdana provede kod baka i deka na selu, zapale lilu i obeleže ovaj lepi događaj. Tako je ideja spontano nastala, da se nađu kod „trofoa“, da zajedno zapale lile i uživaju u divnoj julskoj večeri. Kasnije i kada su tokom raspusta bili na svojih baka i deka vraćali u svoje domove u Valjevu, kako bi to veče zajedno zapali lile i svojim drugarima iz komšiluka, uživaju u tom običaju. Neki su upravo sa bakama i dekama i pored velikih letnjih poslova u polju pravili lile, koje su donosili za Valjevo i delili svojim drugarima.  

Uživanje iz lile i događaj koji se pamti za ceo život
Foto: arhiva I. Đilas


Oni su porasli, stigla su njihova deca, ali je zajednički običaj ostao. I oni koji su se odselili iz kraja, obavezno 11. jula uveče su u Lipaku, da zajedno sa svojom decom ali i svojim drugarima iz detinstva pale lilu. Tako je bilo i ovoga puta. Neki zbog posla nisu mogli da se pojave, neki su malo kasnili, a neki su došli i iz Beograda… kako bi zajedno obeležili ovaj lep sprski običaj. Tu su bili Nikolići, Nedići, Antonijevići, Matetići, Đilasi, Arsići, Ralići, Krstićke, Đuričičke, Petronijevići, Jocići, Price, Andrići, Markovići…

Iako ima više tumačenja zašto se pale lile (uspomena na progon i spalјivanje hrišćana ili onaj koji kaže da to veseo narodni običaj, koji nema nikakve veze sa smrću i stradanjem već simbolizuje sagorevanje svih lјudskih ovozemalјskih grehova, kako u srcu tako i u duši)  etnolog Mile Nedeljković ističe da su lile palile u spomen na Svetog Petra. „Po jednima, svetac je noću žnjeo žito, pa je palio lile da bi bolje video, a po drugima – njemu su se zapalile kosa i brada. Treći, pak, kazuju da se lile pale zato što je sveti Petar spaljen. Lile se i pale uoči Petrovdana, crkvenog praznika, koji je posvećen svetim apostolima Petru i Pavlu“.

Lila je zapaljena suva brezova ili trešnjeva kora umetnuta u procep drvenog štapa, uglavnom leske. Po Vuku Karadžiću lila je „ono što se oguli sa brezove ili trešnjeve kore kao hartija. Ima u sebi smole i može goreti kao luč“. Izgleda kao neka vrsta baklje.

Poslednih godina običaj paljenja lila uoči Petrovdana je sve prisutniji u gradskim sredinama. Stanovnici Lipaka u Valjevu se ponose što taj običaj kod njih traje decenijama. Po tome koliko je deci lepo mišljenja su da će on živeti dugo. Kada u sumrak zapale vatru kažu da se njihove baklje najviše vide. Brdovito Valjevo „otkrije“ tu i tamo još po neku upaljenu lilu, ali ne toliko kao u Lipaku. Deca dok „mašu“ bakljama, kažu da pozdravljaju sve koje znaju i nadaju se da će i naredne godine vreme biti lepo i idealno za novu vrstu druženja, veselja i nezaboravnog provoda.

Pomoć na samom počektu paljenja lila
Foto: arhiva I. Đilas