Početna Zanimljivosti Sećanje na Isidoru Sekulić

Sećanje na Isidoru Sekulić

Isodora Sekulić
Foto: Vikipedia

„Sve ukupno što čovek radi samo je priprema da se doživi ljubav“ – Isidora Sekulić  Na današnji dan 1877. godine u podnožju Titelskog brega, u bačkom selu Mošorinu rođena je Isidora Sekulić, za života stekla je uvaženje kao najobrazovanija i najumnija Srpkinja svoga vremena. Bila je pisac, esejista, poliglota, književni i likovni kritičar i prva žena  član Srpske akademije nauka i umetnosti. Takođe bila je posvećena lepoti smislene reči, znala je više jezika, i poznavala je više kultura i područja umetničkog izražavanja. Kao pisac, prevodilac i tumač književnih dela ponirala je u samu suštinu srpskog narodnog govora i njegovog umetničkog izraza, smatrajući govor i jezik kulturnom smotrom naroda. Pisala je o Branku Radičeviću, Đuri Jakšiću, Lazi Kostiću, Petru Kočiću, Milanu Rakiću, Veljku Petroviću, Ivi Andriću, Momčilu Nastasijeviću i mnogim drugima.

Detinjstvo je provela u Zemunu, Rumi i Novom Sadu. Školovala se u Novom Sadu (Viša devojačka škola), Somboru (Srpska preparandija) i Budimpešti (Pedagogijum). Radila je kao nastavnica u Pančevu u Srpskoj višoj devojačkoj školi od 1897. do 1909. godine. Položila je 1898. godine ispit za građanske škole iz francuskog jezika i književnosti. Posle toga radila je u Šapcu (1909-1912) i Beogradu. Doktorirala je 1922. godine i bila je prvi predsednik Udruženja pisaca Srbije.

Penzionisana je 1931. godine. Izabrana je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 16. februara 1939., a za redovnog člana Srpske akademije nauka 14. novembra 1950, kao prva žena akademik. Umrla je 5. aprila 1958. godine u Beogradu. Na Topčideru joj je podignut spomenik 2015. godine.