Početna Zanimljivosti U Slavjanoserbsku u Ukrajini se nalazi spomenik posvećen Kozacima, Srbima i Rusima

U Slavjanoserbsku u Ukrajini se nalazi spomenik posvećen Kozacima, Srbima i Rusima

„Nema svetijih veza od bratskih“ – natpis na spomeniku u Slavjanosrbska
posvećen Koracima, Srbima i Rusima
Foto: arhiva Srpska istorija

U ukrajinskom gradu Slavjanoserbsku nalazi se neobičan kulturni spomenik Kozaka, Srbina i Rusa i natpis „Nema svetijih veza od bratskih“. Dekretom Senata Carevine Rusije od 29. maja 1753. godine dato je pravo na slobodno naseljavanje Srbima, Bugarima, Mađarima i drugim balkanskim narodima pravoslavne veroispovesti u nameri da osiguraju zaštitu granice i napredovanje južnih stepa. Tako su nastale Nova Serbija i Slavjanoserbija kao graničarska područja i postojale su nešto duže od decenije.

Na Vikipediji stoij da je Slavenosrbija ili Slavosrbija bilo područje u Ruskoj Imperiji, administrativna oblast koja je postojala od 1753. do 1764. godine, na desnoj obali reke Donjec. Bila je pod neposrednom upravom Senata a naseljenici su služili u Bahmutskoj husarskoj regimenti.

Manifestom carice Katarine 1762. godine i Ukazom ruske vlade 1764. godine ukinute su Nova Serbija i Slavjanoserbija i uključene u sastav novih gubernija. Razlog se našao u tome što su, prodiranjem Rusije prema jugu, prema Azovskom i Crnom moru, srpska graničarska područja postala izlišna kao što se dve decenije ranije desilo sa graničarskim područjem u Habzburškom Carstvu.

Ruskom Carstvu Srbi su u vreme postojanja granica, a i po njihovom ukidanju, dobro poslužili u ratovima koji su na raznim stranama vođeni drugom polovinom 18. veka.

Vesti o Srbima koji su se odselili u Rusiju pedesetih godina 18. veka bilo je i vek kasnije, u vreme priprema za obeležavanje stogodišnjice dolaska Srba iz zavičaja u ukrajinske stepe. O tome dragocene podatke daje pismo oficira u penziji Pavla Arsenijevića iz Jelisavetgrada, upućeno patrijarhu Rajačiću 1852. godine. U njemu Arsenijević pominje potomke znamenitih Srba koji su živeli na bivšem području Nove Serbije i Slavjanoserbije. Tako se pominju: Horvati, Ševiši, Preradovići, Stratimirovići, Kneževići, Vujići, Petkovići, Avramovi, Radivojevići, Duke, Stepanovi, Živkovići, Hadžići i drugi. Sem rečenog, Arsenijević daje dragocene podatke i o naseljima, uprkos činjenici da u većini njih u to vreme gotovo da nije bilo Srba. Proslava za obeležavanje stogodišnjice seoba je pripremana u Slavjanoserbsku u Jekaterinoslavskoj guberniji. Planiralo se da se u ovom naselju podigne spomenik Jelisaveti Petrovnoj, za čije su se vladavine Srbi ovamo naselili.

Odsečeni od sopstvene etničke matice, u pravoslavnoj i slovenskoj sredini, Srbi su se ubrzo pretopili u Ruse, a kasnije i u Ukrajince. Tako je vek i po posle doseljavanja ostalo samo oko hiljadu Srba u ovom području Ukrajine, zapisano je na Vikipedii.