Početna Događanja U Hanoveru proslavljena hramovna slava

U Hanoveru proslavljena hramovna slava

Proslavljena hramovna slava u Hanoveru
Foto: arhiva SPC Sveti Sava Hanover

U ponedeljak druge nedelje po Vaskrsenju Hristovom, a na dan kada se crkva seća spaljivanja moštiju Sv. Save, zaštitnika i pokrovitelja hrama u Hanoveru u Nemačkoj, svečano je proslavljena slava hrama.

Svetom liturgijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Bogdan Similjić paroh Bilefeldski uz sasluživanje protojereja Saše Momirovića iz Bremena, jereja Marka Radmila iz Kasela i starešine hrama protonamesnika Aleksandra Perkovića.

Liturgiju su obogatili pojanjem protojerej Siniša Vujasinović, jerej Milutin Marić sveštenici iz Hamburga, protojerej-stavrofor Branislav Čortanovački paroh hanoverski, i teolog Milan Jeremić.

„Imajući u vidu da smo prošlogodišnju proslavu obavili veoma skromno, zbog mera koje su bile na snazi zbog epidemije, ovogodišnja proslava je bila prava duhovna smotra, i prelep liturgijski događaj koji bi trebao češće da se ponavlja“, istaknuto je na Fejsbuk stranici srpske crkve Sveti Sava u Hanoveru. Kuma ovogodišnje slave bila je Jovana Perković sa porodicom. Za narednu godinu kumovi su članovi porodice Vignjević.

Slavski obred
Foto: arhiva SPC Sveti Sava Hanover

Svake godine, 10. maja, Srpska pravoslavna crkva molitveno se seća i obeležava dan spaljivanja moštiju Svetog Save Srpskog. 1594. godine na beogradskom brdu Vračar, turski vojskovođa Sinan-paša surovo kažnjava Srbe. Te godine banatski Srbi su podigli ustanak protiv turske vlasti. Ikona srpskog velikana nošena je na zastavama. Kao kazna za ovu bunu u krvi ugašenoj, Sinan-paša naredio je da se mošti najvećeg srpskog svetitelja donesu iz manastira Mileševa, gde su bile više od 350 godina, i spale. To je trebalo da uništiti veliki kult svetca u narodu, a sa njime i sve nade za oslobađanju od Osmanlija. Prema istoričarima, mošti Svetog Save bili su „izvor srpskog državnog legitimiteta“ i „simbol srpske tradicije o državnoj nezavisnosti“. Kako beleže savremenici, ovaj zločinački čin bio je propraćen nevremenom, gradom i olujom. Pepeo prosvetitelja srpskog bio razasut na sve strane. „I gde god je trunka pepela mu pala,tu je nova ljubav k rodu zasijala!“ – Jovan Jovanović Zmaj