Srbi pripovijedaju da je Ivanj dan tako veliki svetac da na njega sunce na nebu triput od straha stane. Uoči Ivanja dne je obično na nekijem mjestima (kao n. p. u Jadru) paliti lilu oko tora: nagule čobani lile (brezove ili trešnjove) i metnu u procjepove, te načine kao velike kite, pa uoči Ivanja dne, pošto se smrkne, zapale one procjepove i obnesu oko torova, po tom neke zadjenu u tor te izgore, a neke uzmu čobani i iznesu na kakvo brdo, gdje dođe i više čobana, te se igraju. Tako se pali lila i uoči Petrova dne. U Dalmaciji i u Dubrovniku mladež, osobito ženska, uoči Ivanja dne i uoči Petrova dne, a i uoči Vidova dne naloži vatre po polju pa ih preskače namjenjujući svaki put za koga , n. p. ovo za oca, ovo za mater, ovo za Miloša, ovo za Milicu i t. d. Na nekijem mjestima (kao po Srijemu) uoči Ivanja dne beru djevojke Ivanjsko cvijeće te viju vijence i meću ispred kuće po stresi ili po plotu. Berući djevojke cvijeće pjevaju različne pjesme, a osobito ovu:
Ivanjsko cveće, Petrovsko,
Ivan ga bere te bere:
Majci ga baca u krilo,
A majka s krila na zemlju —
Gdješto djevojke metnu na Ivanj dan u lonac zemlje i u nju posiju nekoliko zrna šenice, pa na Petrov dan gledaju, kako je nikla ili uklijala: ako su klice savijene kao prsten, onda vele da će se one godine udati. Uoči Ivanja dne gdjekoje djevojke metnu bjelance od jajeta u čašu vode te prenoći pod strehom, pa na Ivanj dan ujutru po njemu nekako pogađaju, hoće li se skoro udati.
(Život i običaji naroda srpskoga, opisao ih i za štampu priugotovio Vuk Stef. Karadžić, Beč, 1867)
