Početna Kultura Sećanje na Vilheminu Minu Karadžić

Sećanje na Vilheminu Minu Karadžić

Vilhemina Mina Karadžić

Na današnji dan, 12. jula 1828. godine, u Beču je rođena Vilhelmina Mina Karadžić, sedmo dete Vuka Stefanovića Karadžića i Ane Kraus. „ Soko ženski,  ban od bana, lijepe naravi, sva naša, milostiva i ljuborodna, puna radosti i milog razgovora“, kako su je nazivali. „ Tamnoputa devojčica Vilhelmina, očeva ljubimica Minka, poslednji je izdanak Vukove brojne porodice. Prema prepisu krštenice, koji se čuva u Arhivu SANU, rođena je 1828. godine, mada na njenoj nadgrobnoj ploči stoji 1831. Pri pomenu njenog imena najpre se pomisli da je bila samo Vukova kćer, mada ona ima i ličnih zasluga za srpsku kulturnu istoriju: svoje mesto je stekla i u likovnoj i u književnoj istoriji. Vuk, koga su tokom čitavog života pratile materijalne nedaće, našao je načina da svojoj kćeri obezbedi, za ono vreme, izvanredno obrazovanje. Po rečima Ljubomira Stojanovića u knjizi Život i rad Vuka Stefanovića Karadžića “… celo Minino obrazovanje bilo je za veliku gospođu a ne za običnu građansku domaćicu…” Podataka da je pohađala školu nema ali je poznato da je imala privatne učitelje iz stranih jezika, muzike i slikarstva. Pored maternjeg, nemačkog jezika, i očevog srpskog, naučila je i francuski, italijanski i engleski, služila se ruskim“, zapisao je Lj. Ćubrić, Mina vukova, 2020.

„Roditelji su joj obezbedili privatno obrazovanje u oblasti umetnosti, jezika i muzike. Prevela je na nemački jezik srpske narodne pesme i pripovetke. Ustupila ih je austrijskom pesniku Ludvigu Augustu Franklu, koji će knjigu objaviti pod naslovom „Gusle“. Bila je očev sekretar. Vodila je celokupnu Vukovu pisanu korespodenciju sa vodećim ljudima iz sveta književnosti, politike i javnog života. Mina je imala svoj Spomenar u koji su se upisivali svi koji su posećivali Vukov dom: Branko Radičević, Petar Petrović Njegoš, Đuro Daničić, Jakob Grim, August Frankl, Miloš Obrenović, Mihajlo Obrenović i mnogi drugi. Udala se za Aleksu Vukomanovića, profesora na Liceju u Beogradu i venčala u Sabornoj crkvi u Beogradu 1858. godine, prešavši iz katoličanstva u pravoslavlje. Na venčanju je dobila ime Milica. Slavila je Svetog Luku. U braku, koji je trajao samo godinu dana zbog smrti muža, dobija sina Janka, sa kojim se 1860. godine vraća u Beč. Bila je, uz Katarinu Ivanović, prva srpska slikarka. Brinula je o sinu, majci, bratu ocu. Kada ih je sve sahranila, smogla je snagu da Vukovu zaostavštinu pokloni Kraljevini Srbije. Umrla je 12. juna 1894. godine u Beču. Njeni posmrtni ostaci su iz Beograda, preneti i danas počivaju u Crkvi zadužbini Vukomanovića u Savincu kraj Gornjeg Milanovca. Ostavila je veliki trag u istoriji srpske književnosti i zajedno sa ocem, dala ključni doprinos u osavremenjivanju srpskog identiteta u Austriji i Evropi“. Biografija preuzeta od prof. Svetlane Matić, predsednice udruženja Vihlemina Mina Karadžić iz Beča.