Početna Događanja Služena sveta liturgija u kapeli na spomen-području koncentracionog logora u Dahau

Služena sveta liturgija u kapeli na spomen-području koncentracionog logora u Dahau

Sveštenici dr Dragiša Jerkić i Bojan Simić služe svetu liturgiju
Foto: SPC Minhen

Protekle nedelje, na Tominu nedelju u Dahau u nemačkoj pokrajini Bavarskoj, u kapeli na spomen području koncentracionog logora služena je sveta liturgija. Služio je protojerej Nikolaj Sabelič uz sasluženje sveštenika iz Minhena Bojana Simića i dr Dragiše Jerkića.

Dahau je bio nacistički koncentracioni logor, i prvi logor otvoren u Nemačkoj, na mestu napuštene fabrike municije kod srednjevekovnog grada Dahaua, udaljenog oko 16 kilometara severoistočno od Minhena. Otvoren je u martu 1933. i bio je prvi redovni koncentracioni logor koju je osnovala koaliciona vlada nacional-socijalista i katoličke Partije centra (raspuštena 6. jula 1933). Hajnrih Himler, šef policije u Minhenu, je zvanično opisao logor kao „prvi koncentracioni logor za političke zatvorenike“. Dahau je služio kao prototip i model za ostale nacističke koncentracione logore. Njegovu osnovnu organizaciju, raspored i planove zgrada je projektovao komandant Teodor Ajke i primenjen je na ostale kasnije kampove. Ajke je sam postao glavni inspektor za sve koncentracione logore, odgovoran za modeliranje ostalih prema ovom primeru.

Sveštenici i prisutni nakon liturgije ispred kapele na spomen području koncentracionog logora u Dahau
Foto: SPC Minhen

Preko 200.000 zatvorenika bilo je smešteno u Dahau. Veruje se da je 25.613 zatvorenika umrlo u glavnom logoru i još oko 10.000 u okolnim, uglavnom od bolesti, neuhranjenosti i samoubistava. Početkom 1945. pojavila se epidemija tifusa pre njegove evakuacije, od kojeg je umrlo veliki broj slabijih zatvorenika.

Uz mnogo veći logor Aušvic, Dahau je postao simbol nacističkih koncentracionih logora. Dahau je drugi logor koji su oslobodile britanske i američke snage. Tako je postao jedno od prvih mesta gde je zapad bio svedok brutalnosti nacista.

Naš poznati glumac, reditelj i književnik Stevo Žigon je dve godine proveo u ovom zloglasnom logoru gde je i naučio nemački jezik. Zbog znanja jezika i poznavanja mentaliteta, vrlo često je kasnije igrao uloge ciničnih i hladnih nemačkih oficira, piše Vikipedija na srpskom jeziku.