Početna In Memoriam In Memoriam protojerej-stavrofor Mile Mijić (1947-2022)

In Memoriam protojerej-stavrofor Mile Mijić (1947-2022)

U Feldkirhu u Austriji , na praznik Sv. Proroka Jeremije, 14.5.2022. preminuo je protojerej-stavrofor Mile Mijić, paroh crkvene opštine u Feldkirhu u penziji.  Sahranjen je u četvrtak 19. maja, takođe u Feldkirhu gde je služena je zaupokojena liturgija i opelo.

Prenosimo tekst jereja Nikola Balović, paroha u Feldkirhu:

U liturgijskom i sveštenom činu opela, učešće je po blagoslovu našeg episkopa Andreja uzelo devetorica sveštenika: arhijerejski namesnik za Zapadnu Austriju protojerej-stavrofor Dragan Erić i otac Zoran Vrbaški iz Salcburga, otac Dragan Budak iz Salfeldena, protojerej Aleksandar Stolić iz Insbruka, otac Milorad Marijanović, paroh u Južnoj Nemačkoj-Fridrihshafen, otac Brane Sarić iz Sankt Galena kao i otac Nenad iz Sargansa (Švajcarska), kao i parosi iz Foralberga, o. Goran Erić iz Bregenca i naslednik prote Mila u Feldkirhu, jerej Nikola Balović.

Po odsluženoj Liturgiji i opelu, prota Dragan Erić je u ime episkopa uputio najdublje izraze saučešća povodom smrti prote Mila i osvrnuo se na njegov dugogodišnji rad i stabilne temelje koje je postavio u vremena kada nimalo nije bilo lako zasnovati crkveni život.

Otac Nikola je na nemačkom pozdravio prisutne predstavnike rimokatoličke crkve, savremenike prote Mila, i tom prilikom im se zahvalio za sva dobra koja su činili u njegovo vreme a i danas čine za našu  crkvu.

Prota Mile našao je svoju večnu kuću na malom groblju Sv. Mihaila u naselju Tisis u Feldkirhu, gde je često prolazio i piscu ovih redova na jedan lep način tajanstveno ukazivao da će tu obitavati kada se preseli.

Otac Nikola se od svog prethodnika poslednji put biranim rečima oprostio na grobu podsetivši na čuvene reči ispisane kao epitaf na grobu srpskog velikana – dobrotvora Ilije Kolarca: „Grobovi su žizni večnija dveri; svaki smrtnik kroz njih mora da prođe, blago onom ko u čistoj veri iz ovoga u taj život dođe.“ Uistinu je čistu veru u svom srcu nosio prota Mile. Otac Nikola je dodao da je prota Mile bio poseban upravo zbog duhovne – unutrašnje borbe koju je vodio kako u sebi tako i izvan sebe, mukotrpno se rveći sa mnoštvom iskušenja u svom životu. Zamolio je protu Mila da svima sabranima i opravdano odsutnima Hrista radi oprosti. Otac Nikola je na kraju prelio vinom kovčeg sa telom blažene uspomene počivšeg prote Mila Mijića nakon čega se sa bratijom i narodom posle dvokratnog Vječnaja Pamjat veličanstveno zaorila himna Hristos voskrese iz mrtvih….