Početna Zanimljivosti Prvi korzo u Beogradu bio je u Ulici Kneza Miloša

Prvi korzo u Beogradu bio je u Ulici Kneza Miloša

Prvi korzo u Beogradu nalazio se u Ulici Kneza Miloša i to od kafane London do raskrsnice sa Nemanjinom ulicom. „Glavni krivac je bila Vojna akademija koja se tu nalazila. Vojna akademija je bila puna zdravih, valjanih i perspektivnih mladića, poželjnih za buduće muževe.

Za „ustoličenje” ove ulice za prvi beogradski korzo „kriva” je kraljica Natalija Obrenović koja je upravo tu „provodadžisala” i pronašla buduću suprugu svom terziji Jovi Gagiću, momku u poodmaklim godinama“, istaknuto je na FB stranici Ljubavna šetnja Beogradom.

Natalija Obrenović
Foto: VIkipedija

Upoznali su se u Beču, na jednom balu. Svojom lepotom opčinila je mladog kneza, koji je jedva dočekao da mu postane žena. Za kralja Milana se verila 25. jula 1875. godine u Beču, i udala 5. oktobra 1875. u Beogradu. Sa njim je imala sina Aleksandra rođenog sledeće godine. Svojom lepotom, otmenošću, ljupkošću ali i skromnošću i primernim životom Natalija je stekla simpatije cele zemlje. Iako je Milan bio veoma zaljubljen u svoju mladu, taj brak nije bio srećan. Jer ljudske i političke razlike dosta brzo su dovele do sukoba između supružnika. Dok je Milan tražio oslonac u Austrougarskoj, dotle je Natalija bila rusofil. Natalijina hladnoća i Milanov temperament odvele su ga u brojne ljubavne avanture, koje su vređale Nataliju. Postala je vrlo popularna zbog brige i truda oko ranjenika za vreme rata sa Bugarskom 1885. godine. Otvoren i javan sukob sa Milanom nastao je 1886. godine, povodom njegove veze sa gospođom Nasos.

Razlaz Natalije i Milana potrajao je više godina, povremeno imao znatne političke implikacije i punio skandalozne hronike. Brak je razveden sredinom oktobra 1888. godine, pokazalo se na neregularan način, što je kasnije poništeno. Milan je abdicirao 1889. godine, a, kao deo njegovog poravnanja sa vladajućim radikalima i namesništvom, kraljica Natalija je proterana iz Srbije 1. juna 1891. godine. O njenom progonstvu pisala je i britanska štampa. Do formalnog, ali ne i suštinskog pomirenja došlo je 1893, kada joj se Milan obratio za novac, pa su 1894. godine ponovo primljeni u kraljevski dom.

Za vreme vladavine sina Aleksandra Natalija je pokušala da mu bude glavni savetnik. Zalagala se za orijentaciju na Rusiju i radikale, verujući da bez njih neće biti političke stabilnosti u Srbiji. Uglavnom je živela u Bijaricu u Francuskoj, u vili zvanoj Sašino. U Beograd je došla na duže 1895, pa 1897. godine, kada se opet sukobila sa kraljem Milanom. U njenom društvu se kao dvorska dama nalazila Draga Mašin, u koju se Aleksandar definitivno zaljubio.

Teško razočarenje Nataliji je donelo venčanje sina Aleksandra sa Dragom Mašin 1900. godine. Najveći udarac doživela je 29. maja 1903, kada je grupa oficira ubila Aleksandra.

Posle 1903. izvesnu utehu našla je u društvu jedne španske katoličke porodice; prešla je u katoličku veru 1902. godine[4] i zamonašila se. U tim teškim momentima kroz koje je prolazila, ipak je dobijala razne izraze simpatija i pomoći kako u inostranstvu tako i u Kraljevini Srbiji. Kao jedan od primera može poslužiti bezrezervna podrška koju je kraljica dobijala od Vasilija Simića (1866—1931) i celokupne porodice Žujović. Kraljica Natalija je umrla 8. maja 1941. godine u manastiru Sen Deni kraj Pariza i sahranjena na groblju Lardi kraj Pariza. Njeni memoari se čuvaju u Vatikanu i nisu još uvek objavljeni.

Testament kraljice Natalije

Posle majskog prevrata 1903. godine sva imovina porodice Obrenović pripala je Nataliji Obrenović. Postala je veliki dobrotvor. Svojim testamentom velika imanja u Srbiji zaveštala je Beogradskom univerzitetu i manastirima i crkvama koji su zadužbine Obrenovića. A jedan deo u novcu i umetničkim slikama odredila je živim potomcima Jakova Obrenovića, brata kneza Miloša Obrenovića. Kraljica Natalija je 1903. godine želela da imovinu u Srbiji pokloni porodici Jakovljević, ali oni nisu smeli da to prihvate iz straha od tadašnje dinastije Karađorđević, pa je tako više od 7.700 hektara šume dato Beogradskom univerzitetu. Sadržina testamenta nije poznata i o tome postoje samo nagađanja. Ono što se sa sigurnošću može reći je da je sačuvan lični dnevnik kraljice Natalije. Umetnine se nalaze po muzejima i privatnim kolekcijama.

Srpska kraljica Natalija se bavila i pisanjem; izašla je 1897. godine u Beogradu njena knjižica pod naslovom Aforizmi. Objavljeni su mnogo kasnije, posthumno i drugi njeni zanimljivi rukopisi: Ruže i trnje (2015), Moje uspomene (1999) i Pisma kraljice Natalije Obrenović (1996).

O kraljici Natalije je napisano više knjiga. Dragutin Ilić je 1923. objavio u nastavcima Roman kraljice Natalije.

Izvor Vikipedija