Početna Kultura Sećanje na glumicu Nedu Arnerić

Sećanje na glumicu Nedu Arnerić

Na današnji dan 2020. godine u Beogradu je preminula poznata srpska filmska, televizijska i pozorišna glumica, diplomirana istoričarka umetnosti i bivša političarka Neda Arnerić. U karijeri dugoj 53 godine, snimila je više od 110 filmova i odigrala preko 40 uloga u pozorištu.

Prvi film u kome je glumila, San iz 1966., napravio je od Nede prvu dečju filmsku zvezdu Jugoslavije, dok joj je godinama kasnije uloga mlade u kultnom Ko to tamo peva obezbedila status seks—simbola. U karijeri dugoj pola veka, Arnerićeva je ostvarila upamćene uloge u filmovima Jutro, Podne, Višnja na Tašmajdanu, Ukleti smo, Irina, Ispravi se Delfina, Užička republika,  Valter brani Sarajevo, Varljivo leto ’68, Tajvanska kanasta, Večernja zvona, S.O.S – spasite naše duše, Promeni me, Za kralja i otadžbinu,… Igrala je i u mnogobrojnim italijanskim filmovima. Nakon velike popularnosti šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga veka, glumica je i devedesetih doživela veliku slavu — zahvaljujući blokbasteru Tri karte za Holivud i televizijskoj seriji Policajac sa Petlovog brda.

Glumica je dobitnica Nagrade Pavle Vuisić za životno delo, koja se dodeljuje glumcu „kao priznanje za izuzetan doprinos umetnosti glume na domaćem filmu“. Takođe, dobitnica je dve Arene na Filmskom festivalu u Puli — Zlatne za film Haloa — praznik kurvi i srebrne za ulogu u drami Ispravi se, Delfina, za koju je dobila i Nagradu Carica Teodora.

U pozorištu se prvi put pojavljuje sa 15 godina u dečijoj predstavi „Crveno i plavo u dugi” (Pozorište Boško Buha, režija Arsenije Jovanović). Zatim slede gostovanja u mnogim pozorištima po Srbiji, ali najzapaženije uloge Neda je ostvarila u predstavama Profesionalac (izvedena 416 puta u Zvezdara teatru) i Igra parova (izvedena 200 puta u Beogradskom dramskom pozorištu). Svoju monodramu „Jovana od metroa” sa uspehom je igrala u Ateljeu 212.

Izvor Vikipedija

„To je jedan od retkih muškaraca u koga sam se ja zaljubila, a da među nama nije bilo ništa, i to samo zato što je između nas stajala njegova umetnost. Teško mi je da govorim o njemu, naročito dok slušam kapi kiše. Ne želim da budem patetična jer u razgovoru o Arsenu tome nema mesta. To je više bila neka vrsta platonske ljubavi, preko njegove umetnosti. Obožavala sam njegove albume i knjige poezije, pa više nisam umela da razlikujem ko je Arsen lično, a ko je Arsen umetnik, i samim tim u koga od njih dvojice sam bila zaljubljena” – Neda Arnerić