Početna Događanja Srbija u Mišelinovom vodiču

Srbija u Mišelinovom vodiču

Dobra vest za Srbiju je da francusko čuveno izdanje turističkih vodiča Mišelin (Michelin) pripremio posebno izdanje o Beogradu, koje će biti zvanično promovisano početkom aprila na sajmu turizma u Francuskoj. Direktorka Turističke organizacije Srbije (TOS) Marija Labović je rekla da su na poziv TOS-a Mišelinovi inspektori boravili u Beogradu u oktobru prošle godine u cilju objavljivanja izdanja o Beogradu 2020, koje uključuje i turističke informacije o Novom Sadu, kao mogućem jednodnevnom izletu van prestonice.

Vodič je na francuskom, obuhvata Beograd i Novi Sad, kao i mesta u okolini na koja turisti mogu da odu na izlet. Inspektori su inkognito putovali tokom jeseni, obilazili turistička mesta i prema svom utisku davali ocene. Tako su, recimo, najviše ocene (tri zvezdice) dobili Narodni muzej i Hram Svetog Save. Dobro su ocenjena i Knez Mihajlova ulica, Beogradska tvrđava i Zemun. Najzanimljive kafane za njih bile su Kafana SFRJ i Salon 1905 u Beogradu na vodi. Dopao im se sladoled u Crnoj ovci, knedle u Ferdinandu i atmosfera u Jazz bašti. Posebno su istakli zelene JKP Gradske pijace Zemunska i Kalenić. U Novom Sadu su ih oduševile Pivnica i Fiš&zeleniš.

Danas Mišelin vodiči rangiraju više od 40.000 mesta u 24 zemlje na četiri kontinenta (Severna Amerika, Južna Amerika, Evropa i Azija – Pacifik). A sve je počelo davne 1889. godine u gradu Klermont-Ferand u centralnoj Francuskoj kada su braća Andre i Eduard Mišelin osnovali svoju fabriku auto guma. Oni su tada radili za francusku automobilsku industriju, u vreme kada je u bilo oko 3.000 automobila.

Kako bi pokrenuli sugrađane na putovanja i povećali prodaju i kola i guma, braća Mišelin su napravili mali vodič, koji je bio ispunjen korisnim informacijama za putnike, kao na primer mape, informacije o promeni guma, gde da natoče gorivo, kao i listom mesta gde mogu da jedu ili da nađu prenoćište.

U prvo vreme, Mišelinov vodič uključivao je listu hotela u Parizu i listu restorana prema određenoj kategoriji, ali s obzirom na rastući uticaj dela vodiča koji se ticao restorana, ustanovili su tim „tajnih degustatora“ ili kako ih danas znamo – inspektora restorana, koji posećuju i ocenjuju restorane anonimno.

Tako je tokom 1926. godine, vodič je počeo da dodeljuje zvezdice finim mestima za obedovanje, u početku ih označavajući sa po jednom zvezdicom. Pet godina kasnije, uvedena je hijerarhija 0, jedan, dve i tri zvezdice, a 1936. godine objavljeni su kriterijumi rangiranja zvezdicom. Jedna označava „vrlo dobar restoran.” Dve „restoran s odličnim kuvanjem” a tri „izvrsnu kuhinju, vrednu posebnog putovanja”. Tek posle Drugog svetskog rata, 1955. godine, uvedene su „Bib gourmand“ preporuke, kategorija vrednovanja ispod zvezdica, koja je zamišljena da se primjenjuje na restorane umerenih i nižih cijena. Sve do početka ovoga veka Mišelin je bio ograničen na Evropu (ne računajući predratna izdanja za kolonijalnu severnu Afriku), s pretežnim naglaskom na Francusku.

Ljudi koji ocenjuju hranu – Mišelinovi inspektori, stalno su zaposleni u Mišelin grupi. Većina njih je studirala u najboljim ugostiteljskim školama u svetu, puno su putovali, živeli su i radili u raznim državama širom sveta. Kako bi održali nezavisnost kriterijuma i ocenjivanja, inspektori uvek obeduju anonimno, plaćaju svoj obrok i potom vrednuju iskustvo prema pet poznatih kriterijuma: kvalitet proizvoda, majstorstvo ukusa i tehnike kuvanja, ličnost šefa u njegovoj kuhinji, vrednost za novac i doslednost između poseta.

Kako tvrdi Mišelinov vodič, njegovi „inspektori“ su pre svega „mušterije kao i svi ostali“. „Isprobavaju restorane potpuno anonimno kako bi bili sigurni da neće imati specijalan tretman“, navodi Mišelin.