Početna Kultura Sećanje ne Rebeku Vest, koja je proslavila Jugoslaviju putopisom Crno jagnje i...

Sećanje ne Rebeku Vest, koja je proslavila Jugoslaviju putopisom Crno jagnje i sivi soko

Rebeka Vest
Foto: Vikipedia

Na današnji dan 1983. godina umrla je britansko – irska književnica, putopisac i publicist Rebeka Vest. Rođena je kao Sesilija Isabel Ferfild (decembra 1892. u Londonu). Ono što je za Hemingveja bila Španija, za Rebeku Vest je bila Jugoslavija. Prvi put je boravila u Jugoslaviji 1936. godine, drugi put 1937, a poslednji put 1938. godine. Svoja putovanja, utiske i  napisali u putopisu Crno jagnje i sivi soko, koji je prvi put objavljen u Londonu 1942. O kvalitetu knjige govori i činjenica da se ovo delo u Engleskoj smatra jednim od najboljih putopisa ikada napisanih. I u svetu i kod nas doživelo je nekoliko izdanja. Čim se pojavila je bila obasuta probranim i krupnim rečima. O njoj se pisalo kao o jednoj od »velikih knjiga duhovne pobune protiv 20. veka« (Njujorker), kao o »monumentalnoj hronici« (Njujork Tajmz) i kao »ljubavnoj aferi« sa Jugoslavijom koja podseća na Hemingvejev zanos Španijom (Njujork Herald-Tribjun).

Pored toga što je poznata po svojim romanima i vezi sa Herbertom Džordžom Velsom, bila je poznata i kao veliki feministkinja. Pisala je eseje i članke za Njujorker, Nju Republik, Sandi Telegraf i Njujok Herlad Tribjun.  Posebno su poznati njeni izvještaji sa Nirnberškog procesa nemačkim i austrijskim ratnim zločincima posle Drugog svetskog rata. Cenjena je i kao pisac i mnogi njen esejistički rad porede sa radom Virdžinije Vulf. Najpoznatija dela  pored Crno jagnje i sivi soko su Povratak vojnika, Sudija, Trska koja misli, Fontana koja se presipa, Ptice padaju, Voz baruta,  biografija svetog Avgustina, tekstovi o Nirnberškom procesu pod zajedničkim naslovom Značenje izdaje.

Rođena je u Londonu. Otac joj je bio irski novinar koji je napustio njenu majku, Škotku. Umro je dok je Cecilija još uvek bila dete. Ostatak familije preselio se u Edinburg, u Škotskoj, gde je započela svoje obrazovanje. Učila je za glumicu, uzevši ime Rebeka Vest iz jednog od komada Henrika Ibzena. Uključila se u pokret sufražetkinja pre početka Prvog svetskog rata i radila je kao novinar u časopisima „Frivumen“ i „Klarion. Upoznala je Velsa 1913. godine i njihova ljubavna veza je trajala deset godina. Imali su sina Entonija Vesta, ali je Vels već bio oženjen (po drugi put). Navodno je Rebeka bila u vezi sa Čarlijem Čaplinom i vlasnikom novinske kuće Vilijamom Maksvelom Etkenom. Udala za bankara Henrija Maksvela Endruza (1930) i oni su bili zajedno sve do njegove smrti 1968. godine.