Svaki Srbin ima po jedan dan u godini kojega on slavi, i to se zove Krsno ime, Sveti, Sveto i Blag dan. Riječ krsno ime pokazuje da je ova slava postala od imena koje se u prvome kršćavanju naroda našega nadjenulo kome, n. p. kome je nadjeveno Đorđije, on je počeo slaviti dan Svetoga Đorđija t j. Đurđev dan; a budući da on nije gledao da se i njegovu sinu nadjene ime kakvoga sveca, nego mu je nadjenuo ime Srpsko, n. p. Živan ili Radovan, tako je po smrti njegovoj i njegov sin (ne imajući sveca imena svojega) počeo slaviti onaj dan koji mu je slavno i otac, i tako je to ostalo u cijelome onome potomstvu.
Na Đurđev dan u jutru, prije sunca, počinju se prvi put kupati; muškarci se ponajviše kupaju u potoku, a žene i djevojke donesu u veče kući omaje (t. j. vode s kola vodeničnoga, da se od njih svako zlo i nevaljalština otrese i otpadne, kao omaja od kola) i metnu u nju svakojaka bilja, a osobito selena, te prenoći, pa se u jutru njom kupaju u gradini kod selena i kod ostalog cvijeća. Prije Đurđeva dne ne valja selena brati ili mirisati, a na Đurđev dan svako uzme po jedan stručak te omiriše i zadjene za pojas, ili (djevojke i mlade) za đerdan. A gdjekoji se valjaju po zelenoj šenici. Mnogi Srbi, osobito k istoku, prije Đurđeva dne ne jedu jagnjećega mesa, a na Đurđev dan svaki gleda da zakolje jagnje. Pripovijeda se da ovaj običaj i Turci drže. Gdjekoji na Đurđev dan izbace puške preko stoke, da bi im stoka napredovala.
Moji stari saselivši se iz Hercegovine iznajprije su slavili i Đurđev dan i Aranđelov dan, t j. jedno slavili, a drugo prislavljali; a poslije su malo po malo Aranđelov dan izostavili sa svijem, a Ćurđev dan zadržali, i ja sam se kao dijete čudio gledajući u kući ikonu svetoga Aranđela, a Đurđev dan se slavi, i pitao sam oca i strica, kako je i za što je to, a oni mi drugo nijesu znali odgovoriti, nego da smo mi u Hercegovini slavili ta obadva sveca.
Vuk Stef. Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga, 1867
Izvor: Muzej Vuka i Dositeja
Foto ilustracija: Ognjište u Spomen-kući Vuka Stefanovića Karadžića, Tršić.
