Početna Kultura Pozorišni i tv glumac Boris Komnenić preminuo u 64. godini

Pozorišni i tv glumac Boris Komnenić preminuo u 64. godini

Odlazak još jednog velikana Boris Komnenić
Foto: arhiva Gromade filmske

Boris Komnenić, još jedan sjajan sprski glumac preminuo je juče u 64. godini. „Koliko je dominirao na televiziji i filmu, toliko i u Narodnom pozorištu, čiji je prvak. To je čovek, čije ime kad se spomene, ne padne mi na pamet samo jedna uloga, padne mi odmah barem 5-kao što su uloge u filmovima Tajvanska kanasta, Sedam i po, Kad porastem biću kengur, ali i neizbežni Bolji život i Vratiće se rode. Ima toga još. Izuzetna karijera, koja se neće nikada zaboraviti” napisao je Bojan Uzelac.

Na Fejsbuk stranici Gromade Filmske za Borisa je napisano:
Izgubili smo još jednog velikog asa. Izgubili smo Borisa Komnenića. Posle duge i teške bolesti preminuo je u 64. godini, ali baš ništa nije moglo da nas spremi i na ovo, već je više izlizano i govoriti da polako ostajemo bez gotovo svih naših glumaca zbog kojih smo i zavoleli naše filmove i serije.

Borisa Komnenića smo upoznali kao introvertnu personu, njegovo teško prevaljivanje rečenica, nelagoda su ga činili idealnim za likove sa unutrašnjom teskobom, nije bio neko ko šekspirovsko-recitatorski iznosi svoja osećanja pred kamerom, već uz muke i skrivanja, a tako većina ljudi osećanja i iznosi, pa je to izgledalo više nego realistično, svakako vrsno odigrano. U toj ranoj fazi su mu recimo najbitniji Saša Belopoljanski u Tajvanskoj kanasti, nastavnik Katić u Sivom domu i onaj najbitniji ikad, a to je Guza iz Boljeg života. Koliko je tek realističan bio Guza i koliko je Boris znao da bez pokušaja dopadljivosti na silu opet da se dopadne publici…

Računajući film i TV, mogu da se nabroje na prste jedne ruke uloge u kojima se našao devedesetih, ali se u novom veku vratio i na male i na velike ekrane i tad je zasijao neki malo drugačiji Boris, ekstrovertniji, ali jednako uspešan. To mu je u smislu broja uloga bio najproduktivniji deo karijere, gotovo 60 ih je ostvario u poslednjih 20 leta, a stvarno je s godinama dobio neku novu harizmu. Pa neke od najjačih fora npr. Kengur ili Rode duguju upravo njemu.

U Narodnom pozorištu je tek bio uspešan i tokom karijere zabeležio veliki broj uloga, takođe i osvojio izuzetan broj nagrada, kao što i zaslužuje. U stvari, „kao što je zasluživao”, još je nemoguće poverovati da nije više među živima.

Večna ti slava, Borise. Bio si sila.