O genocidu nad Srbima u nastavnom programu


Stav Danila Kovača, profesora iz Banja Luke

Danilo Kovač profesor istorije u nacionalnom i međunarodnom programu Gimnazije Banjaluka i viši asistent Filozofskog fakulteta u Banjaluci
Foto: arhiva D. Kovač

Poruke o stradalim sunarodnicima možemo interpretirati i prenositi budućim generacijama na razne načine. Uloga škole i nastave naročito je značajna u ovom procesu. Pedagoški je izazovno suočiti učenike sa stresnim sadržajima ne izazivajući kod njih traumu ili destruktivnu mržnju. Sa druge strane, sadržaji se ne smiju pojednostaviti, budući da način ubistva nije beznačajan i da se treba obraditi. Drugim riječima, nastavnik je pred zadatkom da učenicima prenese ne samo činjenično znanje o temi već i moralnu poruku. Za nastavu koja podrazumijeva proučavanje nasilja jače grupe ljudi nad slabijom naučnici koriste termin „teška istorija“. U ovom kontekstu koristi se i termin „osjetljiva prošlost“ ili „prošlost traumatskog sadržaja“. Sami nazivi impliciraju mentalnu i psihološku težinu nastavnog sadržaja.
Nastava genocida nad Srbima tokom Drugog svjetskog rata nesumnjivo duboko ulazi u domen teške prošlosti i potrebno joj je pristupiti sa posebnom pažnjom. Nakon kratkog istraživanja koje sam sproveo u gimnazijama Republike Srpske, i londonskim školama, čini se da naši nastavnici, nerado poučavaju o teškim temama. Naši učenici bi, s druge strane, željeli da prodube svoje interesovanje o holokaustu, genocidu nad Srbima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, te životu u koncentracionim logorima.
Ne predstavlja dakle problem interesovanje učenika, već teška pozicija nastavnika prilikom predavanja stresnih sadržaja.
Nastavnici u odabranim londonskim školama, koji su prošli kroz brojne obuke hrabrije se upuštaju u slične pedagoške poduhvate, čak i kod učenika u nižim razredima. Kada su u pitanju sami nastavni sadržaji, detaljno i analitičko poznavanje prošlosti predstavlja prvi i najvažiji korak. Istorijsko znanje omogućava razumijevanje ključnih procesa nacionalne istorije, njegovanje kulture sjećanja i predstavlja preduslov za ostvarenje ostalih nastavnih ciljeva. Iako neophodno, poznavanje istorijskih činjenica nije dovoljno. Kako bi se razumio značaj teme u širem kontekstu, potrebno je obraditi i neke druge aspekte, poput pitanja dostižnosti pravde, pitanje priznanja krivice, memorijalizacije i održanja vjere u teškim životnim situacijama. Od velikog značaja je pitanje traume koja se prenosi generacijama, te mogućnost povratka preživjelih žrtava u normalan život. Kako bi se izbjegle štetne generalizacije, odnosno poistovjećivanje cijelog naroda sa počiniocima zločina iz njegovih redova i političkim liderima, učenici treba da znaju da nisu svi Hrvati odobravali brutalnu i nasilničku ustašku politiku, na šta, pored ostalog ukazuju italijanski izvori.

Potrebno je takođe analitički obraditi značenje pojma „žrtva“, kao i pojma „počinilac zločina“, koje mogu biti mnogo kompleksnije od svakodnevne upotrebe ovih riječi. Neophodno je obraditi i pitanje takozvanih pasivnih posmatrača.
Učenici treba da shvate štetnost pasivnog posmatranja negativnih društvenih fenomena, kao i važnost blagovremene građanske reakcije u slučaju bilo kakve vrste nasilja nad bezopasnim i manjinskim grupama stanovništva.
Ove obimne sadržaje potrebano je sagledati iz ugla više nastavnih predmeta ‒ istorije, pravoslavne vjeronauke, srpskog jezika, filosofije, sociologije i likovnih umjetnosti. Poželjno je da se obrada sadržaja proprati/dopuni pedagoški prilagođenim stručnim vođenjem i obilaskom stratišta Srba. Za nastavu genocida nad Srbima na pomenutim predmetima potrebno je odvojiti nekoliko časova kako bi učenici stekli cjelovitu sliku o temi, i to ne samo kroz istorijsko znanje već i kroz usvajanje moralnih poruka. Pored toga, sagledavanjem iste teme iz ugla više nastavnih predmeta omogućio bi se uspješan transfer znanja.
U nedostatku značajnih akademskih doprinosa o nastavi o genocidu nad Srbima i preporukama za njeno izvođenje, potrebno je analizirati na koje načine su razrađeni evropski obrazovni sistemi pristupili pitanju svojih žrtava u periodu Drugog svjetskog rata.
U koncipiranju nastave o genocidu nad Srbima čini se naročito korisnim razmotriti akademska dostignuća discipline o nastavi holokausta. Nastava holokausta je razrađena disciplina, koja pored gore pomenutih nastavnih predmeta daje preporuke čak i za korištenje muzike u svrhu obrade ovog nastavnog sadržaja.
Kvalitetno znanje o genocidu nad Srbima nesumnjivo može doprinijeti kvalitetu obrazovanja naših učenika, razvoju njihovih moralnih vrijednosti, te njegovanju kulture sjećanja. Budući da nastava različitih vidova genocida dobija sve veći značaj, čini se da naša saznanja o specifičnostima nastave genocida nad Srbima mogu poprimiti ne samo lokalni, već i međunarodni karakter. Drugim riječima, genocid nad Srbima, odnosno način njegove obrade u nastavi može dati značajan doprinos disciplinama koje proučavaju i analiziraju nastavu genocida u svijetu.


Autor teksta: Danilo Kovač, profesor iz Banja Luke


Biografija
Danilo Kovač je profesor istorije u nacionalnom i međunarodnom programu Gimnazije Banjaluka i viši asistent Filozofskog fakulteta u Banjaluci na predmetu Metodika nastave istorije. Njegov master rad iz oblasti Nezavisne Države Hrvatske dobio je godišnju nagradu za istrorijska istraživanja Fondacije „Slobodan S. Begović“, dodijeljene na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Druge master studije završio je na britanskom Institutu za obrazovanje, Univerzitetskog koledža u Londonu, gdje se specijalizovao za metodiku nastave holokausta. Trenutno je doktorant i stipendista Univerziteta „La Sapijenca“ u Rimu, gdje se bavi istorijom Nezavisne Države Hrvatske. Boravio je na studijskim putovanjima na univerzitetima u Versaju, Sorboni, Beču i Trstu.