Početna Vesti Vladika Justin biće ustoličen 9. oktobra u Parizu

Vladika Justin biće ustoličen 9. oktobra u Parizu

Vladika zapadnoevropski Justin Jeremić
Foto: SPC

Ustoličenje vladike zapadnoevropskog Justina (Jeremić) planirano je 9. oktobra u crkvi Svetog Save na Simplonu u Parizu (Francuska). Bivši vikarni episkop hvostanski (2021—2022) na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve, 21. maja 2022. godine, izabran je za episkopa upražnjene Eparhije zapadnoevropske. Dolazi ne mesto upojenog vladike Luke.

Rođen je 22. juna 1982. godine u gradu Rumi, gde je završio osnovnu školu. Po blagoslovu episkopa sremskog Vasilija, upisuje Bogosloviju Svetog Arsenija Sremca u Sremskim Karlovcima. Marljivost prema bogoslovlju i ljubav prema bogosluženju, ali i prema monaškom životu i podvigu, opredelili su dalji životni put mladog bogoslova, pa je stoga vladika sremski Vasilije odlučio da ga pred kraj petog razreda, u martu 2002. godine zamonaši po činu mala shima|male shime, u fruškogorskom manastiru Velika Remeta.

Ubrzo potom, na praznik Blagovesti u manastiru Krušedolu, monah Justin je rukopoložen u čin jerođakona. Posle Bogoslovije, koju završava kao najbolji učenik u generaciji, biva po preporuci nadležnog Episkopa poslat u Moskovsku duhovnu akademiju. Pred polazak u Moskvu rukopoložen je u čin jeromonaha u manastiru Velika Remeta, oktobra 2002. godine.

U toku studija razvija posebnu ljubav, ali i znanje iz oblasti Liturgike, pa  na četvrtoj godini studija, biva postavljen za nastavnika bogoslužbene prakse u Pokrovskom hramu Akademije, kroz koju je učio novorukopoložene sveštenike-studente Tipiku i pravilnom savršavanju, inače veoma zahtevnih bogosluženja Ruske pravoslavne crkve. Godine 2006. završio je Duhovnu akademiju, odbranio diplomski rad: „Isihazam u srpskom monaštvu u 13. i 14. veka”.  U toku studija, kao najboljem inostranom studentu, dodeljena mu je posebna stipendija iz Fonda patrijarha Alekseja Prvog.

Posle povratka iz Moskve, 2006. godine, biva pričislen bratstvu zapustelog manastira Staro Hopovo, na Fruškoj gori. Uprkos teškoćama, mladosti i neiskustvu uspeva zajedno sa bratijom da obnovi ovu svetinju, koja je od Drugog svetskog rata pa do njihovog dolaska bila napuštena i to kako u materijalnom, tako i u duhovnom smislu. Godine 2008. blagoslovom episkopa Vasilija i Svetog Sinoda biva upućen na postdiplomske studije na Bogoslovski fakultet u Atinu, u kojoj je boravio do 2013. godine, naročito se interesujući pitanjima iz oblasti liturgike.

Po  blagoslovu episkopa zapadnoevropskog Luke i po ukazanoj potrebi, iz Atine prelazi u Pariz. Opsluživao je parohije u Lionu i Dižonu, kao i parohiju svetog Save u Parizu. 27. januara 2015. godine u Katedralnom hramu svetog Savi odlikovan je činom protosinđela, a 30. oktobra 2016. godine u crkve Svete Paraskeve u pariskom predgrađu Bondi rukoproizveden je u čin arhimandrita.

Govori ruski, grčki i francuski jezik. Objavio je više prevoda sa ruskog i grčkog jezika, u časopisima Istina, Vidoslovu, i u Srpskom Sionu, a napisao je i potpunu Službu Svetom Prepodobnomučeniku Rafailu Šišatovačkom.

Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve ga je na svom redovnom majskom zasedanju 29. maja 2021. godine izabrao za vikarnog episkopa hvostanskog. Rukopoložen je za episkopa 12. septembra 2021. u Hramu Svetog Save u Beogradu.

Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve, 21. maja 2022. godine, izabran je za episkopa upražnjene Eparhije zapadnoevropske.

Izvor biografije SPC