Početna Informacije Sećanje na Srbe stradale u pokolju u Starom Brodu i Miloševićima

Sećanje na Srbe stradale u pokolju u Starom Brodu i Miloševićima

Na ovaj dan 1942. godine otpočelo je najmasovnije ubijanje ljudi u sklopu pokolja Srba u Starom Brodu i Miloševićima.

Pripadnici ustaške Crne legije, pod komandom Jure Francetića, u kojoj je bio veliki broj lokalnih muslimana, zajedno sa snagama muslimanske milicije zverski su ubili oko 6.000 srpskih civila.

Želeći da učvrste vlast na istočnoj granici NDH hrvatske i muslimanske ustaše pokrenule su ofanzivu prema Drini, potiskujući desetine hiljada srpskih izbeglica.

U Višegradu su prelaz u Srbiju blokirali Italijani pa je deo naroda krenuo prema Starom Brodu i Miloševićima, po teškom terenu i izložen napadima hrvatskih ustaša i muslimanske milicije.

U takvim okolnostima su Srbe, okupljene i okružene na obali reke, napadali, ubijali, mučili, silovali žene i bacali u vodu. Ubijanja su trajala čak do početka maja 1942. godine.

„Na dan sećanja na ovaj strašan pokolj Srba otpočet na ovaj dan 1942. godine od strane hrvatsko-muslimanskih NDH snaga, Muzej podseća na to da je, uz podršku Fondacije Muzeja žrtava genocida, tokom 2022. godine Zbirku dokumentarnih fotografija obogatio sa blizu 500 autentičnih fotografija tragičnih dešavanja u Istočnoj Bosni koji su se odigrali u ove dane pre 81 godinu.

„Kad su nas opkolili, poznadosmo mnoge muslimane komšije među njima. Jedan ustaša uze moju sestru od tri godine, baci je uvis. U ruci mu puška sa bajonetom, dočeka je i pravo baci u Drinu. Nasta pravo klanje naroda”.

(Miloš Bašović, rođen 1930, iz Brankovića, Borike kod Rogatice)

„Pravi haos, ljudi moji, stoji vriska žena i djece. Opkolili su nas, dobro se sjećam sve naoružani muslimani sa fesovima na glavama. Mi se izvlači odatle, i opet bježi. Bježi. Usput mi pogibe stric Joja, i neke komšije… Kad dođosmo do Drine samo jedan pontonski čamac, i to šupalj, a okolo ima nekoliko ‘iljada duša. Vidimo preko Drine prema nama dvije grupe, posebno Nijemci, a posebno Nedićevci. Kad se smrači, čujemo ustaše kako zovu: „Jovaneee…”. Moj otac nas ubaci na nekakav čamac i pređosmo Drinu. Tu ugledamo Nedićevce i Nijemce kako razgovaraju, a onda sa jednim čamcem krenu patrola preko Drine, među narod, a druga uz Drinu i viču: Curik ustaš, curik ustaš…“. Narod pršte kojekuda, neko pređe Drinu, neko bježi uz one strane. Da nije bilo Nedićevaca i Nijemaca sve bi ono ustaše pobile, ne bi mogla Drina sve primiti, sigurno bi je začepili”.

(Milovan Bakmaz, rođen 1931, iz Sokolovića kod Sokoca)

„Ujutro dojaha jedan četnički kurir na konju i onako juri kroz narod pa viče: ,Bježte ljudi, evo ustaša, poklaće i vas kao juče one u Višegradu…’ Narod se razleti, pokušava da skupi stoku pa da krene ka Starom Brodu, a već nas stiže ustaška konjica. Što osta naroda gore u strani i ostade, a što uhvatiše ono dolje prema Drini počeše ubijati. Prigone nas, prigone Drini. Siluju žene, kolju, odsjecaju ruke, noge, vade oči, bacaju malu djecu uvis i dočekuju na bajonete”.

(Risto Borovčanin, rođen 1932. u mestu Žulj kod Sokoca)

Izvor: Muzej žrtava genocida