U subotu, 28. juna 2025. godine, na dan praznika Svetog velikomučenika kneza Lazara i svetih kosovskih mučenika — Vidovdana, u Hramu Svetog Jovana Vladimira u Minhenu svečano je održana Vidovdanska akademija. „Ovaj molitveno-kulturni događaj priređen je kao izraz poštovanja i blagodarnosti žrtvi i duhovnom zaveštanju kosovskih junaka, koje kroz vekove snaži identitet i veru srpskog naroda”, rečeno je u CO Minhen.
U programu akademije učestvovao je Hor Svetog Jovana Vladimira, pod vođstvom dirigentkinje Jelene Stojković. „Njihovo nadahnuto i osećajno izvođenje duhovne i tradicionalne muzike obeležilo je čitavu akademiju posebnim umetničkim i duhovnim iskustvom. Sabranom narodu se prigodnom besedom obratio đakon Arsenije Jovanović, koji je podsetio na duboki smisao Vidovdana kao dana koji nas podseća na večne vrednosti — veru, žrtvu i nadu. Kosovski zavet, istakao je, ostaje nepresušan izvor nadahnuća za srpski narod u svim vremenima”, dodato je u CO u Minhenu.
Foto: CO Minhnen
Govoreći o samom prazniku đakon Jovanović je dodao da Vidovdan nije samo sećanje, već je ogledalo u koje se gledamo i danas. „Jer i danas je Kosovo — naša rana i naša svetinja. Danas, možda tiše, možda bez mačeva, ali ne manje bolno, naš narod na Kosovu i Metohiji ponovo nosi svoj krst. U manastirima — u Dečanima, Gračanici, Banjskoj, Pećkoj Patrijaršiji — svetle večna kandila srpske duhovnosti. A oko njih — narod, izmučen, pritisnut, ali nepokolebljiv. To je taj isti narod koji ne zaboravlja da je Kosovo više od teritorije. Kosovo je duhovni temelj i zavetna zemlja. Danas, kada crkvena zvona u Kosovskoj Mitrovici, Prizrenu, Velikoj Hoči ili Orahovcu zvone, ona ne zovu samo na molitvu — ona dozivaju pamćenje. Ona podsećaju da su naši koreni tu. Da bez Kosova i Metohije nema Srbije. Da bez Kosova nema ni nas samih!”.
Vidovdan je dan tuge, ali i dan ponosa. Dan žrtve, ali i dan vaskrsenja. I možda je baš zato on večan — jer u njemu prebiva i Hristovo stradanje i Hristova pobeda. On uči da bez vere nema opstanka, bez časti nema života, i bez Kosova — nema srpskog naroda.

On pozvao prisutne da ne zaborave svoje korene i dane okreću leđa veri, već da čuvaju ono što nam je predato. “Da ostanemo verni Kosovu, verni zavetu, verni Bogu. Da ne zaboravimo da je pravoslavna vera bila naša snaga kroz vekove, od Svetog Save, preko Svetog cara Lazara pa sve do današnjih dana. I da je naša vera ono što nas čini narodom svetlosti, a ne tame”.
Prisutni narod je sa velikom pažnjom pratio program, a po završetku akademije izrazi oduševljenja, emocija i utisaka bili su jasan pokazatelj koliko je ovo veče ostavilo dubok trag u srcima svih prisutnih, dodato je u CO u Minhenu.
Izvor: Rasejanje.info