Početna Događanja Predstava „Noć bogova” odigrana u Štutgartu

Predstava „Noć bogova” odigrana u Štutgartu

Predstava Noć bogova odigrana u Štutgartu
Foto: Z. Lukić

Pozorišna predstava „Noć bogova” odigrana je minulog vikenda u Štutgartu. Organizator je bilo Predstavništvo Republike Srpske u glavnom gradu nemačke pokrajine Baden-Virtemberg, a domaćini su bili članovi Srpskog kulturnog društva Sveti Sava, takođe iz Štutgarta. Glumci Vojin Ćetković, Nebojša Ilić i Dejan Lutkić su u svom profesionalnom maniru sjajno igrali i publici u Štutgartu su samo potvrdili da se nalaze u samom vrhu srpskog pozorišta.

Radnja predstave se odvija jedne večeri, na desetogodišnjicu prijateljstva, kada se kralj Luj XIV (Ćetković), dvorska luda (Lutkić) i pisac Molijer (Ilić) zajedno opijaju, evocirajući uspomene na prohujala vremena. Usred veselja, kralj otkriva da je saznao da njih dvojica igraju farsu o njemu u kojoj ga ismejavaju, pa prisiljava svoje prijatelje da tu farsu odigraju samo za njega. Tekst je napisao najizvođeniji hrvatski pozorišni pisac Miro Gavran, a predstavu je režirao Marko Manojlović. „Komad stavlja svoje junake na muke, kojima su ljudi izloženi od kad žive u zajednicama. Čovek je razapet između želje da uradi ono što oseća da je pravedno i načina na koji mora da živi u svetu i odnosi se prema moćnijima od sebe. Komad pokazuje, kako moćniji od nas nikad nisu sigurni u našu ljubav, propitujući se večno da li je ona samo iz interesa ili je iskrena“ – pogled je na predstavu koji su glumci više puta iznosili u medijima.

Nebojša Ilić, Dejan Lutkić i Vojin Ćetković su ne samo profesionalnošću već i ljubaznošću prema publici
Foto: B. Đekanović

Sama predstava, kao i gluma poznatih srpskih glumaca, oduševila je srpsku publiku u Štutgartu, koja je željna ovakvih manifestacija. Preko 250 Srba je došlo da vidi ovo delo i dobar deo se složio da taj period, kada je Molijer kroz svoju komediju ismejao Luja XIV nekako podseća na današnjicu. „Rekla bih da se čitavi pasusi mogu odnositi i na današnje vreme”, prokomentarisala je Vera Gregović iz Štutgarta, koja je dodala da je predstava „bila fantastična”.

„Glumci su bili još bolji. Hvala predstavništvu Republike Srpske na organizaciji ove predstave. Hvala i divnoj publici. Ipak, najveća pohvala ide glumcima. Za ovih 40 godina, koliko sam u Nemačkoj, još nijednom nisam doživela takvu profesionalnost i ljubaznost u ophođenju sa publikom. Sva trojica su sve prisutne koji su želeli da se slikaju sa njima ispoštavali, a kasnije i razgovarali. Takvu ljubaznost srpsko rasejanje u ovom delu Nemačke koji nikada doživelo. Iako je predstava trajala sat i petnaest minuta meni je izgledalo kao da je trajalo samo 15 minuta. Svaku reč sam gutala koliko je duhovito bilo. Režiser je stvarno fantastično obradio temu”, istakla je Vera Gregović, poznati, veliki i priznati društveni aktivista na ovom prostoru Nemačke.

Pesnikinja Borica Đekanović iz okoline Štutgarta sa glumcima iz Beogada
Foto: arhiva B. Đekanović


Puna hvale je i pesnikinja Borica Đekanović iz okoline Štutgarta. „Predstava je bila odlična, a glumci su vrhunski izneli svoje uloge. Oduševljena sam. Sala je bila puna gledalaca. Nama u rasejanju nedostaje pozorište. Išla bih na sve predstave, samo da imam priliku, jer su one poseban doživljaj. Sasvim je drugačije kada glumca vidim uživo na pozornici, umesto na filmu. Oduševili su me i kada su posle predstave ponovo izašli na pozornicu i stajali prilično dugo, kako bi se slikali sa publikom. Veoma ljubazno i sa osmehom su posvetili pažnju publici, koja je sa druge strane iskoristila možda i jedinstvenu priliku da se slika sa vrhunskim glumcima. Drago mi je da sam i ja bila deo te publike”, istakla je Borica Đekanović.

Komad pozorišnog pisca Mire Gavrana, koji govori o prijateljstvu, ljubavi i vladanju, premijerno je izveden 27. aprila 2015. u Domu omladine u Beogradu. Do sada je izvođen preko 100 puta.

Glumac: NEBOJŠA ILIĆ

Glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Stalni je član Pozorišta Atelje 212 od 1998. godine. Igrao je u predstavama u Ateleju 212: Putujuće pozorište Rikoti (Hanibal), Kući (Foma), Opera za tri groša (Filč), Velika sveska (Prvi blizanac), Jedva steče zeta (Dardenbef), Henrik IV (Landolfo), Nirvana (Džeri)…; u Narodnom pozorištu Don Žuan (Pjero); u Beogradskom dramskom pozorištu Čovek je čovek (Poli Bajker), Pod okriljem zvezda (Posetilac)… U TV serijama: Bela lađa, Ono naše što nekad bejaše, Lift, Crni Gruja… Film: „Montevideo, Bog te video”, Drug Crni u NOB-u, Klopka, Crni Gruja i kamen mudrosti, Sutra ujutru, Kordon, Zona Zamfirova, Ona voli Zvezdu, Nebeska udica, Lajanje na zvezde, Kupi mi Eliota… Dobio je Sterijinu nagradu za glumu na Sterijinom pozorju 2010. godine za ulogu u predstavi „Čekaonica”.

Glumac: VOJIN ĆETKOVIĆ

Fakultet dramskih umetnosti završio je u Beogradu. Član je Jugoslovenskog dramskog pozorišta od 1996. U njemu je ostvario uloge Komandant, Klemenso (Kandid ili Optimizam); Kartridž Kilbrajd (U močvari); Ljutko (Brod za lutke); Baron (Na dnu); Ranko iz Beograda, Ranka iz Beograda (Govornica); Gele (Bure baruta); Diomed (Troil i Kresida); Dejan (U potpalublju); Oront (Mizantrop); Johanan, Podžers (Saloma). Dobitnik je dve Godišnje nagrade JDP i tri nagrade za lepotu govora „Dr Branivoje Đorđević”. Takođe je nosilac nagradi „Miloš Žutić”, „Raša Plaović”, „Branka i Mlađa Veselinović”, „Car Konstantin” i mnogih drugih, a nosilac je i mnogih plaketa. Igrao je u brojnim popularnim filmovima i serijama: Porodično blago, Zona Zamfirova, Moj rođak sa sela, Ranjeni orao, Santa Maria della Salute…

Glumac: DEJAN LUTKIĆ

Glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Stalni je član pozorišta Boško Buha. Popularnost je stekao ulogom Ringe u filmu Ringeraja (2002). Poznat je i kao mafijaš Alamunja iz televizijske serije Bela lađa i kao Jovan Jagodić iz serija Sva ta ravnica, Jagodići i Jagodići: Oproštajni valcer.

Režiser: MARKO MANOJLOVIĆ

Studirao je Pozorišnu režiju na Fakultetu dramskih umetnosti, u klasi profesora Slavenka Saletovića. Debitovao je 2001. godine kao asistent reditelju Darjanu Mihajloviću na predstavi Dantonova smrt. Potom je sarađivao sa mnogim pozorišnim rediteljima, među kojima su i Rahim Burhan (predstava Beli beli svet), Jagoš Marković (Gospođa ministarka), Jovan Ćirilov (Nedozvani), Gorčin Stojanović (Kapetan Džon Piplfoks), Loran Vanson (Rupe)… Predstavu Smrt, po tekstu Vudija Alena, režirao je 2005. godine, na sceni Studia Jugoslovenskog dramskog pozorišta. Potom je režirao Klopku u Narodnom pozorištu u Somboru, Tri Praseta u pozorištu Boško Buha, Pokondirenu Tikvu u Narodnom pozorištu u Kikindi i Beogradskom dramskom pozorištu, Bez maske u Ateljeu 212, U Edenu na istoku na Belefu 2007, Noć ubica u JDP…

Pozorišni pisac : MIRO GAVRAN

Savremeni hrvatski dramaturg Miro Gavran je i romanopisac, pripovedač i pisac za mlade. Dela su mu prevedena na 35 jezika. Po njegovim dramama i komedijama nastalo je oko 200 pozorišnih komada širom sveta, a videlo ih je najmanje dva miliona gledalaca. Jedini je živi autor u Evropi koji ima pozorišni festival posvećen isključivo njemu – Gavranfest. Diplomirao je na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu i postao dramaturg Teatra & TD i upravnik od 1989. do 1992. godine. 1995. je pokrenuo Epilog Teatar i bio njegov jedini autor do 2001. kada je sa suprugom utemeljio Teatar Gavran, koji svake godine izvede jednu njegovu premijeru i stotinak repriza. Tri godine kasnije pojavio se sa dramom Noć bogova, koja je ocenjena kao njegovo najbolje napisano delo. U periodu od 2000. do 2010. godine njegove drame su postavljene u više od 110 različitih produkcija.