Početna Vesti Na današnji dan 1941. Nemci streljali više hiljada civila u Kragujevcu

Na današnji dan 1941. Nemci streljali više hiljada civila u Kragujevcu

Srbija danas obeležava Dan sećanja na srpske žrtve u Drugom svetskom ratu. Dan sećanja na srpske žrtve u Drugom svetskom ratu ustanovljen je Zakonom o državnim i drugim praznicima, a obeležava se kao sećanje na 21. oktobar 1941. i krvavu jesen. Te godine nemačke okupacione snage izvršile su masovni ratni zločin nad civilima u Kragujevcu i širom Srbije.

Nemci su 20. i 21. oktobra 1941. godine u Kragujevcu streljali više hiljada civila u znak odmazde za ubijenih 10 i ranjenih 26 nemačkih vojnika posle sukoba na putu između Kragujevca i Gornjeg Milanovca. Izdata je naredba da se za jednog ubijenog nemačkog vojnika strelja 100 ljudi a za ranjenog 50. Među 3000 streljanih stanovnika Kragujevca sa okolinom bilo je 300 učenika srednjih škola i šegrta kao i 15 dečaka čistača obuće. Najmlađe dete imalo je samo 11 godina.

Genocid u Kragujevcu, poznat kao Kragujevački oktobar, počinile su nemačke okupacione snagemasovnim streljanjem nedužnih, uključujući cele razrede gimnazijalaca.  Ovaj genocid predstavlja jedan od najvećih ratnih zločina počinjenih na prostoru Jugoslavije u drugom svetskom ratu.

Pesma Desanke Maksimović, „Krvava bajka“, ostala je svedok tog strašnog zločina.

KRVAVA BAJKA

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

Iste su godine

svi bili rođeni

isti su im tekli školski dani,

na iste svečanosti

zajedno su vođeni,

od istih bolesti svi pelcovani,

i svi umrli u istom danu.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je mučeničkom smrću

četa đaka

u jednom danu.

A pedeset i pet minuta

pre smrtnog trena

sedela je u đačkoj klupi

četa malena

i iste zadatke teške

rešavala: koliko može

putnik ako ide peške…

i tako redom.

Misli su im bile pune

istih brojki

i po sveskama u školskoj torbi

besmisleno ležalo bezbroj

petica i dvojki.

Pregršt istih snova

i istih tajni

rodoljubivih i ljubavnih

stiskalo se u dnu džepova.

I činilo se svakom

da će dugo,

da će vrlo dugo

trčati ispod svoda plava

dok sve zadatke na svetu

ne posvršava.

Bilo je to u nekoj zemlji seljaka

na brdovitom Balkanu,

umrla je junačkom smrću

četa đaka

u istom danu.

Dečaka redovi celi

uzeli su se za ruke

i sa školskog zadnjeg časa

na streljanje pošli mirno,

kao da smrt nije ništa.

Drugova redovi celi

istog časa se uzneli

do večnog boravišta.

[Desanka Maksimović]