Početna Informacije Božićna poslanica episkopa budimskog i temišvarkog LukijanaBožićna

Božićna poslanica episkopa budimskog i temišvarkog LukijanaBožićna

MIR BOŽJI – HRISTOS SE RODI!

„Svojevoljno, pak, rodivši se od Deve, prohodnim nam učini put ka svodu nebeskom. Njega po suštini jednaka Ocu i ljudima slavimo”(drugi kanon Božića, Jovana Monaha)

Ovaploćenje Boga Logosa je tajna nad tajnama jer On, budući nestvoreni Boga, rođen od Oca pre svih vekova, rađa se u telu, od žene – Presvete Bogorodice. Anđelske sile drhte pred ovim čudom a tvorevina prima svoga Stvoritelja kao Bogomladenca i poklanja mu se i prinosi darove.

Car Nebeski se iz čovekoljublja na zemlji rodio i među ljudima poživeo. Od samog Rođenja Hristovog uočavamo da domostroj spasenja predviđa projavu sabornosti i jedinstva Tvorca i tvorevine, Životodavca i sveta, Boga i čoveka ali počiva i na sabornosti i jedinstvu čoveka sa čovekom, sa bližnjima. Samo čovek izmiren sa samim sobom, svojom savešću i sa drugim ljudima stiče preduslove za ostvarenje zajedničkog opštenja u zajednici vernih – Crkvi, a kroz tu zajednicu ostvaruje se i opštenje sa živim Bogom.

Živimo u vremenu komercijalizacije svih delova društva pa i verskih praznika. Božić više nije tajna dolaska Boga u svet radi našeg spasenja nego je nametnut isključivo kao zimski period godine kada domove i radne prostore ukrašavamo naročitim ukrasima, kupujemo i trošimo se kao da darivanje i pažnja prema drugima ne treba da postoje u druge dane osim Božića.

Smisao Božića jeste u sozercanju, shvatanju dubine ovog događaja i prenošenju unutrašnjeg čovekovog molitvenog i čestitog raspoloženja na okolinu. U tom slučaju opravdani su i ukrasi i obeležavanje praznika u materijalnom smislu, ako smo najpre očistili svoju dušu i srce od zle savesti i ako smo je ukrasili vrlinama. Spoljno delovanje nas ljudi, naši postupci, reakcije pa i način slavlja treba da projavljuju naše unutrašnje stanje duha.

Bog je dakle poživeo sa ljudima i propovedao im Carstvo Nebesko, koje je na posletku svojim slavnim Vaskrsenjem i otvorio. On je međutim ostavio i predukus Carstva nebeskog u vidu pričešća Svetim Tajnama – Telom i Krvlju Gospodnjom, a koje se dešava na svetoj Liturgiji koja je jedina naša veza sa Bogom i svima iz roda našega.

  Životvorna sila koja projavljuje i oživljava svake godine praznike poput Božića, ali i čitav ciklus praznika, kao da se dešavaju opet ovde i sada, jeste bogosluženje na koje su pozvani svi ljudi dobre volje.

U dubokom osećaju i poimanju veličine verskih praznika koje liturgijski proslavljamo, poput Božića, leži tajna liturgije koja preobražava tvorevinu i čini da iznova ljudski rod mistično proživljava i okuša sve ono što je svojstveno upravo za praznik koji na ovaj način slavimo.

Istinska proslava Božića jeste ona liturgijska koja vrhuni pripremom za sveto pričešće i pričešće Telom i Krvlju Hristovom koji je svoj život dao da ga mi imamo u izobilju.

Božić je vreme duhovne obnove, rađa se prevečni Bog da bi se u nama rodilo pokajanje, dobrota, poštenje, da bi se obnovio naš odnos sa Bogom kroz liturgijski život i da bi se popravio naš odnos sa ljudima koji nas okružuju. Božić je rođenje Boga u svetu ali i rođenje nas kao vernih čeda Božijih.

Ovoga Božića posebno se molimo za sve stradalnike sveta, molimo se za prestanak ratnih sukoba u kojima stradaju naša braća hrišćani ali i druga deca Božija, molimo se za pravedan mir.

Draga braćo i sestre, nisu samo ratna dejstva i ubijanja problem današnjeg društva a pogotovo ovoga u kojem mi živimo. Ljudi su se pretvorili u tempirane bombe i spremni su zarad svojih ličnih ali privremenih interesa da razaraju društvo i bližnje. Razarajuće dejstvo ima i preteška reč koja često ubija, svađe i lični sukobi u kojima ponekad učestvujemo. Neka nam putokaz bude sam Gospod koji nas je pozvao da praštamo i ljubimo jedni druge jer će se po tome poznati da smo učenici Njegovi.

Tajna Božića nam se otkriva u poniznosti, smirenju i spremnosti na žrtvu na koje vas, braćo i sestre, sve pozivamo jer je to jedini put ka spasenju i večnom životu koji Gospod daruje pravednicima i pokajnicima.

Pozivamo Vas draga deco duhovna na duhovnu obnovu ali i na obnovu našeg nacionalnog bića jer smo suočeni sa modernim načinom života koji nas vodi u otuđenost od naše pravoslavne crkve pa i od naše srpske nacionalne pripadnosti. Apelujemo na sve srpske institucije u mađarskoj ali pre svega na domaće crkve – srpske porodice, da u svojim domovima deci usade ljubav prema pripadnosti našem narodu i njegovoj pravoslavnoj veri.

Pozivamo vas draga deco duhovna na obnovu narušenih odnosa sa vašim porodicama, pozivamo vas na obnovu narušenih odnosa i prekinutih prijateljstava, pozivamo vas najpre na praštanje i požrtvovanost u izgrađivanju mira i jedinstva u srpskoj zajednici na ovim prostorima jer samo tako možemo opstati kao narod. Svi lični interesi i sukobi su ništa pred izazovom nestanka nas kao naroda sa ovih prostora. Stoga vas još jednom pozivamo na praštanje i jedinstvo i obnovu srpskog duhovnog i nacionalnog bića u našim malim i velikim sredinama. Pozivamo vas i da sa praštanjem i izgrađivanjem tog mira počnete na sopstvenim kućnim pragovima.

Tajna Božića leži u obnovi čovekovog palog dostojanstva koje mu je stvaranjem dato i u obnovi Božijeg lika u nama samima, prema kojem smo i stvoreni.

Molimo Bogomladenca Hrista da svojim dolaskom među ljude donese ljubav i mir na koje smo svi pozvani i da nam prosvetli um i srce da sagledamo istinske vrednosti bez kojih je ovozemaljski život besmislen.

Sve Vas draga deco duhovna pozdravljamo radosnim Božićnim pozdravom:

Mir Božji – Hristos se rodi!

Episkop budimski i temišvarski Lukijan