IVANj DAN – iz dela Život i običaji naroda srpskoga Vuka Karadžića


Foto: arhiva Muzeja Vuk i Dositej

Srbi pripovijedaju da je Ivanj dan tako veliki svetac da na njega sunce na nebu triput od straha stane. Uoči Ivanja dne je obično na nekijem mjestima (kao n. p. u Jadru) paliti lilu oko tora: nagule čobani lile (brezove ili trešnjove) i metnu u procjepove, te načine kao velike kite, pa uoči Ivanja dne, pošto se smrkne, zapale one procjepove i obnesu oko torova, po tom neke zadjenu u tor te izgore, a neke uzmu čobani i iznesu na kakvo brdo, gdje dođe i više čobana, te se igraju. Tako se pali lila i uoči Petrova dne. U Dalmaciji i u Dubrovniku mladež, osobito ženska, uoči Ivanja dne i uoči Petrova dne, a i uoči Vidova dne naloži vatre po polju pa ih preskače namjenjujući svaki put za koga , n. p. ovo za oca, ovo za mater, ovo za Miloša, ovo za Milicu i t. d. Na nekijem mjestima (kao po Srijemu) uoči Ivanja dne beru djevojke Ivanjsko cvijeće te viju vijence i meću ispred kuće po stresi ili po plotu. Berući djevojke cvijeće pjevaju različne pjesme, a osobito ovu:

Ivanjsko cveće, Petrovsko,

Ivan ga bere te bere:

Majci ga baca u krilo,

A majka s krila na zemlju —

Gdješto djevojke metnu na Ivanj dan u lonac zemlje i u nju posiju nekoliko zrna šenice, pa na Petrov dan gledaju, kako je nikla ili uklijala: ako su klice savijene kao prsten, onda vele da će se one godine udati. Uoči Ivanja dne gdjekoje djevojke metnu bjelance od jajeta u čašu vode te prenoći pod strehom, pa na Ivanj dan ujutru po njemu nekako pogađaju, hoće li se skoro udati.

(Život i običaji naroda srpskoga, opisao ih i za štampu priugotovio Vuk Stef. Karadžić, Beč, 1867)