Ja sam ovu poslovicu još kao malo dijete slušao u Tršiću; a sad 8. maja 1835. godine čuo sam je u Perastu od jedne sredovječne žene kao pjesmicu evo ovako:
„Junak potkiva konja hrabrena,
Viđela ga je žaba zelena,
Podiže nogu, junaku rekla:
Potkuj imene, mladi junače!
Neka bih konjem u goru utekla.“
Ista žena kazala mi je još nekoliko ovakijeh pjesmica, koje se onđe na svadbi pjevaju kad ko hoće da pije, i zovu se počašnice. Za ovu mi reče da se u šali pjeva uz čašu rđi, t.j. čoeku koji nije ništa, a gradi se da je što veliko.
(Vuk Karadžić, Srpske narodne poslovice i druge različne kao one u običaj uzete riječi, 1849)
Izvor: Muzej Vuka i Dositeja
