Početna Informacije Propoved Fridriha Grisendorfa o Srbima u Osnabriku

Propoved Fridriha Grisendorfa o Srbima u Osnabriku

Na obeležavanju Vidovdana u Osnabriku u Nemačkoj minulog vikenda, nakon svete liturgije održan je i vidovdanski parastos na vojničkom groblju. U Drugom svetskom ratu u logoru u Osnabriku bilo je zatočeno šest hiljada srpskih oficira. Na njihovoj žrtvi iznikao je hram, groblje, u kripti hrama pohranjeni su posmrtni ostaci dvadeset sedam srpskih generala. Parastos je održao vladika Grigorije uz prisustvo velikog broja sveštenika sa čitave teritorije Nemačke. Propoved Fridriha Grisendorfa, iz 1945. godine,  nemačkog protestantskog sveštenika o Srbima zatočenicima u logoru u Osnabriku pročitao je protojerej-stavrofor Simon Turkić:

„Naša otadžbina je izgubila rat. Pobedili su Englezi, Amerikanci, Rusi. Možda su imali bolji materijal, više vojske, bolje vojskovođe. No, to je ustvari izrazito materijalna pobeda. Tu pobedu su odneli oni. Međutim, ima ovde među nama jedan narod koji je od svih pobednika izvojevao jednu mnogo lepšu, drugu pobedu. Pobedu duše, pobedu srca, pobedu mira i hrišćanske ljubavi. Taj narod su Srbi.

Mi smo ih ranije samo poznavali, neko malo, a neko ni toliko. Ali smo takođe dobro znali šta smo mi činili u njihovoj otadžbini. Ubijali smo na stotine Srba, koji su branili zemlju; za jednog našeg ubijenog vojnika, koji je inače predstavljao vlast okupatora-nasilnika. Pa ne samo da smo to činili, već smo sa blagonaklonošću posmatrali kako tamo na Srbe pucaju sa svih strana: i Hrvati (ustaše) i Italijani, i Arnauti, i Bugari i Mađari. A znali smo da se ovde među nama nalazi 5.000 Srba koji su nekada predstavljali elitu društva u svojoj zemlji, a sada liče na žive kosture, malaksali i iznemogli od gladi. Znali smo da kod Srba postoji verovanje „ko na osvetu misli, blagosloven ne može biti”. I pored toga, bojali smo se osvete srpskih mučenika.

Hram Svetog arhangela Mihaila u Osnabriku

Bojali smo se da će oni posle kapitulacije naše zemlje činiti s nama ono što smo mi njima činili. Živo smo zamišljali tu dramu i već smo u mašti gledali našu decu kako plove niz kanalizaciju ili ih peku u gradskoj pekari. Zamišljali smo tu tragediju i videli našu decu kako mrtva plivaju kanalima, ili se peku u gradskoj pekari. Zamišljali smo ubijanje ljudi, pljačku, silovanje, rušenje i razaranje naših domova. Međutim, kako je bilo?

Kad su pukle zarobljeničke žice i kada se 5.000 živih srpskih kostura našlo slobodno u našoj sredini, ti kosturi su milovali našu decu poklanjajući im bombone, mirno razgovarali sa nama. Srbi su dakle milovali decu onih koji su njihovu Otadžbinu u crnoj zavili.

Tek sada razumemo zašto je naš veliki pesnik Gete učio srpski jezik.

Sada tek shvatamo zašto Bizmarkova poslednja reč na samrtnoj postelji beše – Srbija!

Ta pobeda je veća i uzvišenija od svake materijalne pobede! Takvu pobedu, čini mi se, mogli su izvojevati i dobiti samo Srbi, odnegovani na njihovom Svetosavskom duhu i junačkim pesmama, koje je naš Gete toliko voleo. Ova pobeda će vekovima živeti u dušama Nemaca, o toj pobedi i Srbima koji su je odneli, želeo sam da posvetim svoju poslednju svešteničku propoved”.

August Ferdinand Fridrih Grisendorf bio je pastor eparhije evangelističko-luteranske crkve u Hanoveru. U crkvi Sv. Marije u Osnabriku propovedao je od 1906. do 1939. godine. U vreme nacional-socijalizma obavljao je verske usluge, pisao članke protiv nacional-socijalizma i bio je poznati verski pastor. Sledeći citat u zbirci tekstova „Snažne greške“ objavljenoj 1936. godine primer je njegove borbe protiv nacionalsocijalizma:„Dakle, mi se ovde branimo od neprestanih i često nečuvenih, pogrešnih tvrdnji, izopačenosti, napada i kleveta kojima se sa svih strana hrli protiv crkve, kršćanstva i biblije, čak i protiv časti našeg spasitelja… Namera je da se ohrabre drugi: Branite se i vi!”, prenela je Vikipedija.