Početna Razgovor Blaženka Trivunčić koordinator Srpske dopunske škole u Francuskoj i Italiji

Blaženka Trivunčić koordinator Srpske dopunske škole u Francuskoj i Italiji

„Nastava na srpskom jeziku đacima će doneti radost jer iskustva i jezik ostaju za ceo život, gde god bili, a grade ih kao osobe“  – poručila je koordinatorka Trivunčić

Koordinatorka Blaženka Trivunčić u Srpskom kutlurnog centru u Parizu
podučava učenike srpskom jeziku, kulturi, istoriji…
Foto: arhiva B. Trivunčić

Odlukom ministra prosvete, obrazovanja i tehnološkog razvoja Republike Srbije Mladena Šarčevića i nadležnog sektora obrazovanja za školsku 2019/2020. godinu za koordinatora Srpske dopunske škole za Francusku i Italiju, izabrana je Blaženka Trivunčić.

Koordinatorka Blaženka Trivunčić je profesor srpskog jezika i književnosti, autor i urednik internet stranice dopunske nastave na srpskom jeziku u Francuskoj – Moja Srbija – to sam ja, zatim školske stranice na Fejsbuku Sprski Pariz. Autor je i urednik elektronske baze nastavnih materijala dopunske nastave na srpskom jeziku u inostranstvu i dobitnik priznanja za najboljeg organizatora Krosa RTS-a u dijaspori u 2019. Takođe je autor i koautor radova iz jezika i književnosti objavljenih u stručnim časopisima.

Pre postavljanja na mesto koordinatora radila je kao nastavnik dopunske nastave na srpskom jeziku u Pariskom regionu četiri godine.
Za to vreme unapredila je ne samo rad srpske škole u glavnom gradu Francuske, već i pokrenula mnoge đake da sa velikom radošću i ljubavlju dolaze na nastavu srpskog jezika, kulture i istorije, roditelje da više pričaju na srpskom jeziku sa svojom decom i da svi zajedno više istražuju o svojim korenima i svojoj otadžbini.

Omiljena i kod učenika i dok dece i kao koordinator dopunske nastave na srpskom jeziku drži časove u opštini Pariz IV. Sa svojim timom nastavnika učestvuje na mnogim konkursima i podržava mnoge manifestacije u Srbiji. Uvek ističe da zajedničkim radom se puno postiže i ne želi sebe da stavi u prvi plan. Probleme koji su se pojavili nakon terorističkih napada u Francuskoj i nemogućnosti da starija učenici od 5 razreda pohađaju nastavu na srpskom jeziku su rešeni, formiranjem odeljena u Srpskom kulturnom centru u Parizu. Roditeljima đaka je poručila da ne zaborave da „svest o značaju govorenja maternjeg jezika oni prenose svojoj deci“ a đacima osete radost tomom učenja svoga jezika i jezika svojih predaka, jer će im ono „doneti radost jer iskustva i jezik ostaju za ceo život“.

Timski rad je najvažniji i to uvek ističe
koordinatorka Trivunčić
Foto: arhiva B. Trivunčić

Danas objavljujemo prvi deo razgovora sa koordinatorkom Blaženkom Trivunčić, a drugi deo vezan za organizaciju onlajn nastave u narednih dana.

Za sam početak razgovora sagovornica portala Rasejanje.info  je pohvalila ceo svoj tim.

– Sve koleginice u Francuskoj (Milija Jevremović, Katarina Strailović, Tamara Nacik, Ljiljana Simić, Marija Praizović, Nataša Francišković, Nataša Radojević, Slavica Milić, Aleksandra Bursać) i u Italiji (Jelena Jovanović, Dragica Doderović i Slađana Marković) unapređuju dopunsku nastavu na srpskom jeziku korišćenjem digitalnih alata i uspešno vode učenje na daljinu i mnogo im hvala na tome. Rezultati su vidljivi i svi smo ponosni na njih.

Za početak našeg razgovora, gospođo Trivunčić, koliko Vas ima u Francuskoj i Italiji? Koliko đaka, nastavnika, grupa?

– Broj učenika u Francuskoj je 677, a u Italiji 309. Nastavu izvodi 13 nastavnica sa blizu 1000 učenika u 50 grupa i 30 gradova. Samo u Pariskom regionu je 508 učenika, 29 grupa i 6 nastavnica, što je najveći broj u odnosu na prethodne godine.

Da li bi broj đaka bio veći da nije usledila pandemija izazvana koronavirusom?

– Pretpostavljam da bi brojne aktivnosti, koje je pandemija zaustavila, dovele i do povećanja broja učenika. Trebalo je da krajem marta sprovedemo tradicionalnu uskršnju humanitarnu akciju izrade čestitki i prikupljanja slatkiša za decu koja se leče na Institutu za majku i dete u Beogradu, da održimo pete sportske igre, u maju je zakazan bio kros u Vansenskoj šumi za Pariski region i trebalo ga je sprovesti u svim grupama (imali smo spremne diplome, pehare i medalje za oba događaja), u maju je grupa od deset učenika iz cele Francuske trebalo da putuje na Svesrpski dečji sabor u Beogradu, (bila je zainteresovana i grupa iz Italije), zakazana je ekskurzija za početak juna i rezervisan termin za posetu dvorcu Šenonso, gde je izložena tapiserija iz Kosovskog boja i planiran susret kod Spomenika kralju Petru Prvom sa đacima u Orlanu (gde od ove školske godine uspešno drži nastavu koleginica Slavica Milić). Planirano je otvaranje školske biblioteke u učionici Kulturnog centra Srbije u Parizu, a bogata donacija knjiga kojom nas je prijatno iznenadilo Ministarstvo prosvete nalazi se neraspakovana i čeka, po svemu sudeći, jesenje dane.

Da li je bilo nekih problema pre pandemije u samoj nastavi ili njenoj organizaciji?

– Francuske akademije (školske uprave) su od školske 2016/17. donele restriktivne mere u ELKO nastavi usled bezbednosne situacije posle terorističkih napada. (ELKO nastava se odvija u sklopu francuskog školskog sistema, a naziv ELKO označava učenje jezika porekla, kulture i istorije). Nastavu na srpskom jeziku mogu pratiti samo đaci do 4. razreda osnovne škole iz državnih škola i iz iste opštine u kojoj se školske prostorije nalaze). Satnica je promenjena ili umanjena u mnogim ELKO školama. Promena satnice u vezi je sa kontrolom ulazaka u školu, odnosno, đaci koji su uzrasta francuskog koledža (od 5. do 8. razreda) ne mogu stizati na časove dopunske nastave od 16 sati, jer su u redovnim školama do 17 ili do 18 sati. Nastavnici su u obavezi da spiskove učenika sa svim podacima pošalju po održavanju prvog časa direktorima škola i nadležnoj inspekciji. Zahvaljujući razumevanju i podršci Slavice Petrović, tadašnje direktorke Kulturnog centra Srbije u Parizu, preusmerili smo deo „nepodobnih“ učenika u Kulturni centar, gde ih je danas blizu 50. Takođe smo, zahvaljujući pomoći Romea Miloševića, tadašnjeg predsednika Saveza Srba Francuske, i našim đačkim roditeljima, registrovali udruženje u mestu Sen Mor de Fose, gde smo dobili od francuske opštine prostorije za rad. U tom mestu su ove školske godine četiri grupe učenika i nastavu izvode dve koleginice. Dakle, bili smo prinuđeni da tražimo druge modele i da se okrenemo tzv. „asocijativnom“  vidu nastave.

Treba napomenuti da su te mere bile početak promena koje francusko ministarstvo prosvete uvodi za prelazak ELKO nastave na nastavu EILE (nastava stranih jezika) te se i mi pripremamo, na nivou ministarstava i odluka države, na promene. Komunikacija u vezi sa konačnim uređenjem ovog vida nastave teče preko naše ambasade i konzulata. Ostaje da se vidi kada i kakva ćemo rešenja na terenu preduzimati.

Čas muzičkog je deo obaveznog programa nastave na srpskom jeziku
Foto: arhiva B. Trivunčić

Šta se đacima posebno sviđa u srpskoj školi?

– Pošto su đaci često umorni posle celodnevnog boravka u redovnim školama i neretko je nizak nivo motivacije, nastavnik treba da bude kreativan i dovitljiv u pripremi samog časa, u izboru metoda i nastavnih sredstava. Korelativno-integrativna nastava tematskog usmerenja sa diferenciranim zadacima, praćena multimedijalnim sadržajima u vidu prezentacija, kraćih filmova, muzičkih izvođenja – najbolje je rešenje. Za ovakvu nastavu potrebna je dobra priprema časova i dobro poznavanje i procena strukture grupe (uzrasta, stepena govorenja jezika) u kojoj se nastava izvodi. Posećenost časova i đačka motivacija povezana je sa podstrekom iz porodičnog okruženja, ali je i uslovljena uspešnošću časova i umećem nastavnika.

Napominjem da sve veći broj učenika koji su treća generacija srpski jezik uči prema metodologiji stranog jezika. Deci su najomiljenije jezičke igre, pesme i pevanje, spajanje pokreta i reči, stvaralački rad, rad u parovima, grupni rad, nadmetanja, kvizovi, ukrštenice, otkrivalice, čak je i šah na srpskom bio zanimljiv, razgovor povodom filmova, dramatizacija tekstova… Učenici koji srpski jezik uče kao maternji posebno vole lekcije iz istorije i kulture srpskog naroda.


Vaš tim nastavnika je najaktivniji na raznim konkursima koji se održavaju u matici, pa samim tim učestvuje i najviše učenika. Otkrijte nam recept za tako dobru motivaciju?

– Jedan od ciljeva dopunske nastave na srpskom jeziku jeste „podsticanje održavanja trajnih veza sa otadžbinom“. Diploma i knjiga prispela iz Srbije jeste pohvala, podrška, uspomena i za đake opiplijva veza za kojom mnogi čeznu. Trudimo se da pratimo konkurse, koje i delim sa svim kolegama putem stranice „Info“ u e- bazi „Čas po čas“, a deca se na stvaralački rad pripremaju kroz unapred pripremljene časove. Jedna od veza sa otadžbinom koju snažimo u prethodnih pet godina jeste odlazak u kampove i letnje škole. Naši učenici su od osnivanja kampa Mia Patrija učesnici, u kamp Krosa RTS-a odlaze ekipe iz Francuske i Italije. Pamte ih po nezaboravnim obrazovno – sportskim druženjima i motivisani su da učestvuju u novim aktivnostima naredne godine.

Aktivni smo učesnici konkursa „Dani ćirilice“ koji sprovodimo kroz kaligrafske „radionice“ ukrašavanja ćiriličnih inicijala (svaki je neponovljiv) i rado u avgustu odlazimo sa đacima i njihovim porodicama u Bavanište, gde nas dočekuje Vera Sekulić sa diplomama „Čuvar srpstva“, knjigama, folklornim igrama, domaćom hranom i posebnim ambijentom.

Nastavnice u Pariskom regionu: Slavica Milić, Katarina Strailović, Blaženka Trivunčić,
Ljiljana Simić, Tamara Nacik, Milija Jevremović
Foto: arhiva B. Trivunčić

Vaša Fejsbuk stranica Srpski Pariz postoji već, evo petu godinu (osnovana je u oktobru 2015).  Ima li tu nekih promena?

– Od ove školske godine uređuje je pet administratora – nastavnica u dopunskim školama širom Francuske. Na njoj se preporučuju obrazovni i kulturni sadržaji, pozorišne predstave, digitalni udžbenici; dele se fotografije, vesti, aktuelnosti. Ta stranica je mali informativni centar i prati je preko 1900 ljubitelja tzv. „srpske škole“. Ovom prilikom ističem da koleginica Nataša Francišković, koja ima jedno odeljenje u Nansiju i honorarni je nastavnik, pokazuje izuzetno zalaganje, inicijativu i daje veliki doprinos u svim školskim aktivnostima. Planiramo da od naredne školske godine menjamo naziv stranice jer je aktivnost proširena na sva odeljenja u Francuskoj, a ako bude bilo moguće, i da se povežemo sa Italijom.

Pokrenuli ste i uređujete elektronsku bazu nastavnih materijala „Čas po čas“. Koje su prednosti te baze?

– Časovi su dostupni u elektronskoj bazi nastavnih materijala „Čas po čas“, ne samo u Francuskoj, već svim kolegama širom sveta gde se izvodi dopunska nastava na srpskom jeziku, koji su takođe pozvani da šalju primere dobre prakse. Baza je aktivna od oktobra 2016. Ugledni časovi se mogu deliti, preuzimati, prilagođavati i veoma su korisni, što su i istakle kolege angažovane ove školske godine u mnogim zemljama. Baza je zamišljena sa ciljem razvijanja i unapređivanja kvaliteta dopunske nastave kroz razmenu nastavnih materijala. Dopunska nastava je dinamičnog karaktera – uslovljena je jezičkim nivoom novih naraštaja, potrebama modernog učenika koji se razvija u specifičnom bilingvalnom inostranom okruženju. Jedan od uslova da dopunska nastava postane u potpunosti sistemski uređena jeste i razmena uglednih časova, a u našem slučaju je neophodno da budemo povezani, „umreženi“, da delimo iskustava i ideje. Jedan dobar čas koji je realizovan, dobija pravu vrednost i kvalitet tek ako putuje, širi se, nadograđuje i živi u novim oblicima, u novim realizacijama.

Imate li još nekih novina?

– Na stranici „Učenje na daljinu u Francuskoj i Italiji“ u e-bazi „Čas po čas“ objedinila sam sve preporučene nastavne sadržaje, konkurse i časove. Tu se nalaze i ekspresionistički portreti svih trinaest nastavnica, koje je uradio slikar dr Uglješa Colić za svoju buduću izložbu „Art karantin“ (Zbornica).

(http://caspocas.weebly.com/10591095107711141077-10851072-107610721113108010851091.html )

Na internet stranici dopunske nastave na srpskom jeziku u Francuskoj „Moja Srbija – to sam ja“ http://srpski.fr/ (od ove školske godine uvedeni su saradnici – tehnički urednici, Milija Jevremović i Nataša Francišković) dati su rezultati rada (povratne informacije u vidu domaćih zadataka i realizacije aktuelnih konkursa) uz vesti i preporuke korisnih nastavnih sadržaja.

Jedan od ciljeva dopunske nastave na srpskom jeziku jeste „podsticanje održavanja trajnih veza sa otadžbinom“
Foto: arhiva B. Trivunčić

Dok nije nastupila pandemija da li ste posećivali nastavu svojih koleginica bar u Vašoj blizini s obzirom da je Francuska velika zemlja?

– Od kraja septembra do početka oktobra sastanku sa francuskim direktorima i inspektorima, na prvim roditeljskim sastancima i časovima prisustvovale su kolege koje su bile u mogućnosti i kojima je prestao angažman, što je i za mene podrazumevalo odlazak na mnoga nastavna mesta. Ubrzo posle toga, povodom posete Republičke prosvetne inspekcije nastavi u Pariskom regionu u novembru mesecu, obišla se većina nastavnih mesta, sa ciljem upoznavanja inspektora sa uslovima i organizacijom rada, pri čemu je pregledana sva pedagoška dokumenatacija. Posete časovima su odložene za proleće zbog protesta i problema sa velikim štrajkom u prevozu, a planove sa koleginicama da se poseti i istočna Francuska – omela je pandemija. Najvažnije je da je broj učenika do pandemije bio na nivou prošlogodišnjeg, sa porastom u Pariskom regionu, što je uz nastavne materijale koje koleginice razmenjuju na nedeljnom nivou, pokazatelj kvalitetnog rada i stručnog pristupa. Komunikacija je redovna sa svim koleginicama koje ostvaruju obrazovno-vaspitni rad i u Francuskoj i u Italiji. Rešavamo tekuće nedoumice na terenu i nalazimo najbolja rešenja za uspešno funkcionisanje nastave.

Kako pratite rad koleginica u Italiji?

– Rad koleginica u Italiji pratim putem jednomesečnog operativnog planiranja nastavnog procesa i mesečnih izveštaja, koje na vreme dostavljaju. Bilo je razgovora i sa konzulatom u Trstu oko tekućih pitanja, a  sa koleginicama se odvija komunikacija elektronsko m poštom ili telefonom kada god je potrebno. Časovi u okviru elektronske baze jedan su od pokazatelja saradnje u stručnom smislu. Koleginice su poslale odlične ugledne primere dobre prakse.

Koja bi bila Vaša poruka roditeljima?

– Đačkim roditeljima poručujem da ne zaborave da svest o značaju govorenja maternjeg jezika oni prenose svojoj deci, da ne posustaju pred izgovorima dece da im je lakše da govore francuskim ili da nemaju vremena za srpsku školu i zahvaljujem se svima onima koji pomažu u radu škole donacijama i aktivnim učešćem.

„Dopunska nastava je dinamičnog karaktera – uslovljena je jezičkim nivoom novih naraštaja,
potrebama modernog učenika koji se razvija u specifičnom bilingvalnom inostranom okruženju“
Foto: arhiva B. Trivunčić

A koja đacima?

– Đacima poručujem da dođu na časove da se družimo, učimo, i pričamo na srpskom, najlepšem, i kako kažu, jednom od najtežih jezika za učenje na svetu. Nastava će im doneti radost jer iskustva i jezik ostaju za ceo život, gde god bili, a grade ih kao osobe.