Početna In Memoriam Legendarni čuvar Srpskog vojničkog groblja u Solunu, Đorđe Mihailović preminuo danas u...

Legendarni čuvar Srpskog vojničkog groblja u Solunu, Đorđe Mihailović preminuo danas u 96 god

Tužna vest stigla je iz Soluna da je danas u 96. godini preminuo višedecenijski čuvar Srpskog vojničkog groblja Zejtinlik u Solunu, Đorđe Mihailović, naš čika Đorđe. Bio treća generacija čuvara grobova srpskih junaka u Grčkoj. Za posvećenost i predanost Srpskom vojničkom groblju Zejtinliku odlikovan je Ordenom srpske zastave drugog stepena i Ordenom Svetog Save prvog stepena. Državljanstvo Republike Srbije dobio je pre tri godine.

Iako je nedavno prestao da radi kao čuvar Srbi, koji su obilazili vojničko groblje Zejtinlik često su mu mahala i pozdravljali ga, pošto je živeo u stanu koji je imao pogled na groblje. Za sve nas bio je simbol očuvanja sećanja na naše hrabre pretke.


Foto: Pera Tučev

Rođen je prvog maja 1928. u Solunu, u Srbiji nikada nije bio, ali mu se želja ispunila te je pre tri godine dobio državljanstvo Republike Srbije. Preko 60 godina je na poseban i osoben način dočekivao i ispraćao potomke srpskih ratnika stradalih na Solunskom frontu u Prvom svetskom ratu. Kao i njegov otac Đura i deda Sava, posvetio ceo svoj život istoriji i čuvanju sećanja na preko 8000 nastradalih srpskih vojnika. Raša Perić posvetio mu je pesmu „Maršira svu noć”. O Đorđu Mihailoviću 2013. godine snimljen je dokumentarni film „Poslednji čuvar”. U novembru 2021. godine mu je dodeljena glavna nagrada „Majka Srbija” za životno delo i nesebičnu posvećenost jačanju srpskog naroda u rasejanju.

Od 1961. godine se nalazio na mestu čuvara groblja. Iako su mu godine bile ograničavaju faktor do pre tri godine je redovno sačekivao sve koji bi dolazili i sa puno ljubavi je pričao o životima i borbi slavnih ratnika, koji na tom groblju počivaju. Svakog gosta je dočekao toplo i sa puno razumevanja, odgovarao na sva njihova pitanja, slušao njihove priče o nastradalim srpskim junacima a potomcima pomagao da nađu humke svojih predaka. Omiljen među svim Srbima i u Srbiji, regionu i rasejanju.

Poreklom iz Grblja u današnjoj Crnoj Gori. Njegov deda solunski dobrovoljac Sava Mihailović je svoje zavičajno Jadransko more zamenio Egejskim 1926. godine kada ga je kralj Aleksandar I Karađorđević imenovao na čelo državne komisije za prikupljanje posmrtnih ostataka naših izginulih ratnika raštrkanih po preko 250 manjih vojničkih grobalja na širokom prostoru Solunskog fronta.

Sava je, po završetku, izgradnje impozantnog vojničkog groblja na Zejtinliku 1936. godine ostao njegov čuvar. Njega je nasledio sin Đura, a njih dvojicu unuk i sin Đorđe Mihailović. Čika Đorđe je izrazio želju da jednog dana i on počiva na ovom svetom srpskom groblju gde su sahranjeni i njegov otac i deda zajedno sa ostalim srpskim junacima. Za Srbe je bio i ostao „živa enciklopedija” kada su u pitanju srpski ratnici: poznavao je porodice i rodna mesta stradalih, rado je recitovao srpske ratničke pesme i bio vrlo pričljiv. Hvalio je svoj srpski narod što nije zaboravio na svoje pretke i što dolaze i odaju poštu svima koji počivaju na Zetlnliku. Koliko se palim borcima drugih naroda dolazilo da se oda pošta godišnje, toliko je, po njegovim rečima bilo kod Srba svakog dana.

Zbogom dragi čika Đorđe,na Vašem mestu Vas više nećemo videti
Foto: P. Tučev

Vrlo teško mu je palo kada je zbog bolesti morao da napusti staru kuću na groblju, gde se rodio. Preselio se u stan stotinu metara udaljenog od groblja. Zbog bolesti, morao je da nosi boce sa kiseonikom. Ujutru, čim bi se probudio, otvarao je vrata na terasi, gledao u groblje i već oko pet ujutru bi se niz ulicu spuštao na Srpsko vojničko groblje. Povijen, uz pomoć štaba bi otvarao kapiju, podigao zastavu, otvorio mauzolej i spreman čekao potomke ratnike da im ispriča o njihovoj slavnoj prošlosti.

„Dolazili su vojnici, veterani rata da zapale sveće svojim stradalim drugovima, braći, kumovima… Kasnije, kako su godine prolazile, a oni poumirali, počeli su da dolaze njihovi potomci” govorio je čika Đorđe. Žalio je što Mihailovići više neće „pored junaka ‘oditi”. Sina, kako je govorio, bog mu ne dade. Ćerka je tu, ali za posao čuvara, rekao je, treba muška snaga.

Nada i Pero Tučev iz Šenajha kod Štutgarta u više navrata su bili na Srpskom vojničkom groblju na Zejtinliku, kako bi se poklonili senima ujaku Perine majke – Arsenu Stanimiroviću, koji počiva na ovom groblju u Solunu sa nekoliko hiljada ostalih palih srpskih vojnika. „Bili smo oduševljeni poštovanjem, pričama, predusetljvošću, gostoprimstvu… a posebno pamćenjem i čika Đorđa i njegove supruge Grkinje. Čovek koji nikada nije bio u Srbiji poznaje srpsku istoriju, kulturu, srpske pesme, sve običaje daleko bolje nego naš narod u Srbiji. I to ne samo on već i njegova supruga. Za nas je posebna čast bila da smo ga upoznali. On je već danas istorija, a znamo šta će vreme tek o njemu pokazati. Zaista vredi upoznati takve ljude, koji su svoj život posvetili onima koji nisu imali priliku da žive”, istakla je za portal Rasejanje.info Nada Tučev.

„Čika Đorđe je tokom mnogih prethodnih decenija samopregorno, dostojanstveno i plemenito čuvao mir grobnih mesta srpskih div-junaka sahranjenih u Solunu. Upravo onih koji su srpski rod ovenčali slavnim pobedama na Ceru, Kolubari, Solunskom frontu…

I sam potomak jednog od njih, svojim delom i pojavom plenio je sve nas, pobuđujući u nama osećaje istinskog poštovanja i zahvalnosti. Sada kada se posle punih 96 godina časnog i ljubavlju prema rodnoj grudi ispunjenog života u večnosti pridružio upravo onim junacima čije je grobove i seni sa toliko požrtvovanosti čuvao, čika Đorđe staje i njihov nepobedivi i moćni stroj.

Svi Srbi, a pre svega mi čiji slavom ovenčani preci počivaju na Zejtinliku, osećamo posebno divljenje i zahvalnost prema neumrlom  Đorđu Mihailoviću. U veri da je ovaj rastanak samo privremen,  izražavamo istinsku zahvalnost i poštovanje višedecenijskom časnom čuvaru seni srpskih div-junaka i sa suzama u očima kličemo: Hrisos vaskrese,dragi čika Đorđe”, istakoa je istoričar Dejan Ilić, direktor Muzeja žrtava genocida.

U maju 2017. godine čika Đorđe je našem fotografu Peri Tučevu pokazao gde će i on počivati
Foto: P. Tučev


Počivajte u miru dragi čika Đorđe. Hvala na svaku divnu priču za svaku suzu, za svaku pesmu, za svako razumevanje, za ljubav prema našoj Srbiji u kojoj nikada niste bili, za sve date lekcije svima nama.. Carstvo Vam nebesko.

Pogledajte i video zapis čika Đorđa, dat fotografu medijskog portala Rasejanje.info Peri Tučevu na FB stranici Rasejanje.info